Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija
ŠTO JE ZAPRAVO PRODUKTIVNOST?
Dosadašnje diskusije o potrebi povećanja produktivnost rada u našoj ekonomici i posljednji izvještaj Mijalka Todorovića pred Saveznom Narodnom skupštinom o kretanjima u privredi pokazali su da o uspješnom razvoju produktivnosti rada ovisi tempo općeg razvoja, standard i platni bilans s inozemstvom. Međutim, kada se o ovom problemu govori u našim privrednim organizacijama, onda je zamagljen prakticističkim problemima koje nameće trenutačna situacija i stanje u proizvodnji. Zbog toga smatramo da nije loše podrobnije razmatrati problem produktivnosti, o kome radnički savjeti i upravni odbori tako često slušaju, govore i odlučuju. Produktivnost bi trebalo da znači stepen usavršenosti rada, zapravo mjerilo poslovanja u poduzeću. Taj stepen zavisi od toga koliko znamo da primijenimo vlastita iskustva industrijske prakse ali ona koja su stekla građansko pravo u drugim kolektivima na srodnim sektorima rada u zemlji i izvan nje. Primjenjivanje iskustva drugih i pažljivo posmatranje odnosa čovjeka i stroja u vlastitom poduzeću, razrađivanje metoda i studiranje dosadašnjih radnih navika, znači zapravo usavršavati produktivnost rada. Ako sav taj posao svedemo na jednostavan jezik, onda usavršavanje stepena proizvodnosti znači voditi brigu o nekoliko osnovmh elemenata. U određenim uvjetima, a to je iskustvo radničkih savjeta u zemlji već potvrdilo, najbolju produktivnost možemo postići s maksimalno mogućom količinom proizvodnje, ali vodeći računa i o tome da tu količinu proizvoda netko mora kupiti, a to znači da ona mora kvalitetno zadovoljiti tržište. Iskustvo je pokazalo i to da se maksimalna produktivnost može ostvariti i kroz najniže troškove proizvodnje ili sa znatnim skraćivanjem rokova proizvodnje, dakle s .maksimalnim iskorištavanjem strojnog parka s minimalnim mrtvim hodovima strojeva. Razumljivo je što svaki od ovih elemenata ne mora biti zastupan u svakom poduzeću. Poduzeća svoju produktivnost grade u specifičnim uvjetima rada, saobrazno svojoj proizvodnji, tehnološkom procesu, materiji koju obrađuju, kadrovima s kojima raspolažu itd. Ostvarivanje najnižih troškova proizvodnje smatra se u mnogim poduzećima najočiglednijim i najvažnijim elementom produktivnosti. Iz toga proizlazi da je najbolja produktivnost po svom karakteru
nešto vrlo elastično, kategorija u kojoj se najbolje snalaze ekonomisti i ljudi koji su navikli da se izražavaju brojkama. Međutim radnički savjet morali bi težiti za tim da svoje privredne stručnjake upotrijebe za to da pojam produktivnosti u poduzeću objasne svakom proizvođaču na jednostavan što je moguće slikovitiji način. Formula je jednostavna: bolji rad daje niže troškove, a najbolja produktivnost u procesu proizvodnje morala bi da povlači za sobom najniže troškove po jedinici proizvoda. Marks je kao uvjet za povećanje produktivnosti postavio smanjenje utroška živog i opredmećenog rada po jedinici dobara u proizvodnji, što praktično znači da bi u proizvodnji trebalo stvarati takvu kombinaciju elemenata živog i opredmećenog rada koja bi omogućila da cijena koštanja proizvoda opada. Dakle, ako se u poduzeću pojavi situacija da u jednom proizvodnom procesu sada zapošljavamo manje ljudi nego dosad P° jedinici proizvoda, onda će to značiti povećanje proizvodnosti rada u poduzeću, a podaci o ukupnom smanjenju živog rada i opredmećenog rada označavat će povećanje produktivnosti poduzeća. Znači, na veću ili manju produktivnost poduzeća utječe sve što utječe na obim i količinu proizvodnje, kvalitet, rokova izrade i troškove. Najveću produktivnost postići ćemo samo izvanredno uspjelom kombinacijom pomenuta četiri elementa. Svaki od ta četiri elementa mora za radnički savjet i upravni odbor, pa prema tome i za direktora, tehničko i administrativno rukovodstvo, postati određeni pokazatelj o uspjehu poslovanja, ali svaki od njih gubi svoje značenje za mjerenje produktivnosti čim ga izdvojimo iz cjeline. To je naročito važno zbog toga što se u poduzećima na sjednicama radničkog savjeta često govori o produktivnosti na bazi samo jednog, dva ili tri elementa. Pojam produktivnosti je, dakle, u svojoj širini sveobuhvatan i mora sadržati sve kalkulativne elemente, bez obzira na to što svako poduzeće ide manje više svojim specifičnim putevima.
. * Pilili PERSPEKTIVE
1,2 naŠe tVOmiCe graae 86 m ° derni ° bjekti nami3enJeili ‘—- Na slici: po.ieH na papiga, u tvornice natcon papira i snmtne ce.u.oze n Ma«
1. MAJ 1962.
11
n m Ova naša rubrika koja će već u idućem broju zauzeti mnogo više prostora namijenjena je našim međusobnim vezama, dragi čitaoci. Još prije nego što se pojavio prvi broj »Samoupravljanja«, dakle, kad su čitaoci o njemu tek saznali iz najava i oglasa, primili smo nekoliko pisama u kojima se traže savjeti, postavljaju pitanja, iznose neka iskustva iz upravljačke prakse u našim radnim kolektivima. S obzirom na tako brzo reagiranje, a uvjereni da će se u kontaktima između čitalaca i redakcije pojaviti čitav, niz pitanja o kojima će naši čitaoci željeti da budu detaljnije informirani, rezervirali smo prostor za tu našu međusobnu suradnju. Na vaša pitanja odgovarat će stručnjaci s pojedinih područja, a rubrika će. kao i čitav list, biti naravno otvoreni i za sva vaša iskustva s kojima biste željeli upoznati svoje drugove u drugim kolektivima. Postupak oko objavljivanja pitanja i druge suradnje vrlo je jednostavan. Tekstove treba slati na adresu »Samoupravljanje«, Zagreb, poštanski pretinac 524. Redakcija će nastojati da odmah u idućem broju odgovori na pitanja, ukoliko se ne radi o problemima za čiji će odgovor trebati opsežnija konzultiranja sa stručnjacima. No i u tom slučaju odgovori će biti štampani u najkraćem mogućem roku. Pitanja za broj od 15. maja primamo do zaključno 7. maja. Redakcija