Beogradske novine

Broj 3. PRILOG

Beoiradslca Noviiie

Četvrtak 6. januara 1916.

Hapsburška monarhija i Balkan. O—. Beograd, 5. januara. Nijc naša namjera, da ovdje pretresamo kakvo političko pitanje. Xe, mi hoćemo danas samo da ukažemo na jednu važnu činjenicu, koja ne samo da se ne može poreći, nego jasnjje govori i od rezonovanja najpovitljivijih i najvještijih političara. Političko je tutorstvo sila četvornog sporazuma na Balkanu, naročito Fr an cuske i Rusij e, probudilo u cijelome svijetu mišljenje, kao da su pomenuti narodi zaista stekli upliv i u k u 11 u r n o m r a z v i ć u bakanskih d r ž a v a. Baš s obzirom na đugogodišnje intenzivno djelovanje na Balkanu sađanjih sporazumnih sila, nužno je, da se p o p r a v i po g r j e š n o m i š 1 j e n j e, koje je još danas svuda rašireno, da cijelokupan duševni život balkanskih naroda treba pripisati t'rancuskom, engleskom i ruskom uplivu. što se ruskoga upliva tiče nećemo da gubimo ni vremena ni riječi. Svaki, koji bar upola poznaje odnose na Balkanu, mogao bi mnogo šta z.animljivog da priča, o sveštenicima, ljekarima, i uopšte školovanim ljuđima, koje je Rusija snabdela diplomama i poslala na Balkan svojoj balkanskoj braći. Megjutim je historijska činjenica koja se ne može ućutkati i poreći — da su svi veliki ljudi, koji su sc pojavili u bugjenju balkanskih naroda, đobili svoj duševni život

u susjednoj monarhiji, i svi izvori duhovnog i kulturnog razvića Balkanca naiaze u Hapsburškoj monarhiji. U kulturnim centrima hapsburške monarhije nalazimo mi c v i j e t 1 i t e r a r n e m 1 a d e ž i b a 1k a n s ki h naroda, prilikom prvih tragova duhovnog njihovog života. U B e č u je izišao p r v i g rč k i 1 i s t 1793. godine, a 1811. gođineizišao je prvi grčki časopis. U Beču je živio p r v i p j e s n i k g r č k e slobode Rhigas Velestino, i sa čvrstim pouzdanjem na Najviši prijesto Hapsburgovaca, odlučio se da radi za du! hovni život svoga naroda D o s i t i j e Obradović, o s n i v a 1 a c s r p s k o g k n j i ž e v n o g j e z i k a. Godine 1790. nalazimo mi takogjer u Beču na studijama, docnijeg osnivaoča r u m u n j s k o g školstva G. L az ar a, a u bečkom T h e r e s i a n u m-u dobili su još nedavno svoje vaspitanje najznačajniji sinovi Rumunije, Grčke i Turske. Univerzitcte u Habsburškoj monarhiji posjećivala je inteligencija Srbije, Bugarske i Crne Gore, i samo siromašni djaci, kojima je država đala potporu, morali su da ( studiraju u Francuskoj, Engleskoj i Rusiji. Austrijski je rad na polju istraživanja i naobrazbe dao vrlo mnogo za naučno spoznanje balkanskih država, naročito u fizičkom, historijskom i jezičnom pogledu, poglavito u Bugarskoj, koja nije bila to; liko izložena kao Srbija ruskoj politici dra-

ženja. Mi se nećemo više upuštati u detalje — dovoljno će biti, da obratimo pažnju na činjenicu, da su univerziteti, tehničke i više trgovačke škole monarhije bile one ustanove, koje su r u k o v o d i 1 e do p o[s l i j e d n j e gtrenutka k u 11 u r n i m r a d o m n a B a I k a n u, i da su svi oni Balkanci, koji su bili žeijni nauke i naobrazbe, samo iz Habsburške monarhije crpli sve svoje znanje. Pred ovom velikom i nepobitnom činjenicom — da, a mi smo zaboravili spo menuti i veliko djelo carsko i kraljevskog vojno-geografskog i n s t i t u t a, koji je u Beču izradio generalštabn u k a r t u balkanskog p o I u o s t r v a. 1876.-79. u 33 lista—-padaju već i sama sva protivna tvrgjenja, i pokazuje se put, gdje leži budućnost.

Prvo carsko - kraljevsko Dunavsko Parobrodsko Društvo. Već je pedeset i osam godina, od 1830. godine, kada je Dunavsko Parobrodsko Društvo pustilo u saobraćaj svoj prvi brod. Društvo je osnovano sa kapitalom od 100.000 forinti, sa zadatkom. da vrši putnički i trgovački saobraćaj na Dunavu. Ovo poduzeće, koje je osnovano sa najskromnijim sređstvima, postalo je u toku vremena vrlo moćan saobraćajni faktor.

Podlistak. Šv’icžrski casnik o našoj vojsci u Srbiji. Sa pravom je s naše strane predbacivano irancuskoj štampi u Švicarskoj, da sc je u svom kurzu protiv centralnih vlasti mnogo dalje dala zavesti od same pariske štampc. Tim se više ugodno dvjima čitati u „Journal d e G eneve" izvještaji švicarskog kapetana Vai 1 i e r e-a, Švicara francuske narodnosti. Ovi su izvještaji puni simpatija za našu vojsku, pa su izišli pod skupnim imenom ,,S u r 1 c f r o n t autrichicn." Naravno, da su ovi izvještaji pobudili u Francuskoj veliku pažnju, jer su Francuzi ipak jednoe doznali istinu o vojsci hapsburške Monarkije, pa još od čovjeka, kojemu su morali vjcrovati. Donašamo dio izvještaja, što ih je kapetan Vallierc objelodanio o svom posjetu kod vojske gencrala Kovessa u.Srbiji. Ujutru, u pola sedam, očekivalF'su nas kod izlaza iz sela dva dragonera, koji su držali dva osedlana konja. Njima je naregjeno da mene i moga švajcarskog kolegu odvedu komandantu.... brigade. Sada je put slobodan, kolone sa trenom ne idu preko Markovca. Jedna pješačka kompanija, poregjana u rojnu prugu (Schvvarmlinie) pored ruba od šume, pune puške. Mi smo skoro napustili drum, i stigli smo po uzanom seoskom putu do brigade. Zapovjednik pukovnije M., dočekao nas je vrlo ljubazno, raširenih ruku, i predstavio nas svojim časnicima. On je provizorno sada na ćelu brigade, i zastupa generalinajora H., koji je opet otišao da zastupi zapovjednika, koji je ranjen kod Beograda. Mi smo na južnom kraju sela Stojnića, na jednoj prirodnoj uzvisini, koja je okružena

visokom palisadom. Srpski položaji nalaze se na drugoj strani, duž brežuljka Orasoko, na kome su sami vinogradi; zapadno su kuće sela Orašac, istočno selo K o p 1 j a r i. Siobodnim okom mogu se viditi šančevi, koje su Srbi prekonoć iskopali. Da bi se ovi šančevi osvojili mora se bez ikakve zaštite preći jedan barovit predjel. Dalje u pozadini vidi se B u k u 1 j a (720 metara) i klanac preko koga vodi put za V aljevo. Izmegju oba ova uzvišenja, u udolini, nalazi se mjesto A r a n g j e 1 o v a c. Vrijeme je vrlo lijepo, i sunce baca svoje zrake čislo smješeći se. Jedna brdska baterija, sasvim u našoj blizini, brani jedan prelazak, dok u isto vrijeme, nekoliko nevidljivih baterija iza nas, preko naših glava upravljaju svoju vatru protiv neprijateljskih položaja. Izvidnice se s vremena na vrijeme upuštaju u kraću puščanu vatru. Zapovjednik dogledom pregleda zemljište, dok mu i isto vrijeme časnik iz generalštaba čita zapovjest za cijelu diviziju. Kao prvi je cilj brigadi označeno selo Kopljari. S lijeve strane napreduje drumom prema Topoli jedna konjanička brigada, a s desne strane maršuje jedna njemačka divizija na Arangjelo\ ac. Telefonom je javljeno, da je nagjena veza izmegju oba krila. Devet je sati. Napad može početi. Jedna je baterija brdskih mužara od 10 santimetara stupila u akciju. Srpska je pješadija vazđa pucala plotunom (Salven), što uvijek proizvodi zvuk, kao da se cijepa platno. Sa naše desne strane, upliće njemačka teška artilerija svoj glas u vatru naših brdskih mužara. Tri, četiri, šest eksplozivnih granata djeluju u isti mah na okuci kod Prevelke, preko sela Orašac, u daljini od 3 kilometra. Zemlja se skuplja u ogromne mase, i kada se izgubi u visini crni dim, čuje se podmuklo odjekivanje u dolini.

Sada se vide bojne izvidnice u dubokoj dolini pred nama, koja se još maločas bila sasvim prazna i pusta. Mi pratimo njene pokrete kao u kinematografu. Vogja ide u priličnom rastojanju napred, šest ljudi ga slijede, jedan za drugim, duž jedne živice. Oni se približuju grebenu od zemlje, koji se nalazi pored jedne seoske kućice, čiji se odžak smireno puši. Vogja je legao potrbuške na pod, i gleda napred, zatim daje znak i ostalima, da ga slijede. Sedam ljudi se još za jedan trenutak pokazuju, njine siluete se jasno vide, zatim se izgube u dolji. Nekoliko minuta prolaze tako, čuje se puščana vatra, a zatim opet vidimo izvidnicu kako ide napred, ali izgleda nam, kao da je jedan manje. Ali naša pažnja se opet sada okreće na druge dogagjaje. Brigada je sada razvijena sa jednim bataljonom kao rezervom. Mir je. Topovi su obuztavili svoju akciju. Na cijeloj se fronti vide streljački rojevi kako napreduju. Sa desne strane prikrivaju nam seoske kuće juriš njemačkih pukova, do trenutka kada se gusti njemački redovi pojave pred Orašcem. Mašina je na taj način stavljena u pokret.... i brigadni zapovjednik može svoj zakasnjeli zajutrak da nadoknadi, pozivajući i nas da užii namo s njim, dokle ga telefonom izvještavaju I o napredovanju njegovih bataljona. Dva njemačka pješaka, dugačka a mršava, do grla blatna, ali korektna kao na vježbalištu, javljaju : izvidnice vežu.... regimente susjedne divizije. Veza je dakle dobro uspostavljena. U 10 sati dovodu ocdonansi konje, časnic iz štaba odjašu preko polja u pravcu Kopljara. Jedna grupa artilerije mijenja svoj položaj. Kola ratnoga trena približuju se jednorn strmom putu. Mi prolazimo pored poljske bolnice, a mazge, natovarene sanducima, na kojima je utisnut znak crvenoga krsta, sa lakoćom prelaze preko jednog