Književne novine

MIL

ICA BABIĆJOVANOVIĆ KOSTIM VOJVODE DRAŠKA U »GORSKOM VIJENCU«

aeeeaageogagegagesajegeesgagesaagegagogapogapeepesegvepaaegoposepeeaee above eeneeeeeeoipeebeeecadeoppevegeges i Seaseeeeteetojajestočya0*evy-AE%0

MILICA BABIČĆJOVANOVIĆ: KOSTIM KNMZA JANKA U

»GORSKOM VIJENCU«

POKUŠAJ PRIKAZIVANJA

„GORSKOG VIJENCA* U RISNU PRE STO GODINA

Povodom stogodišnjice smrti P. P. Njegoša biće prikazan uskoro na beogradskoj pozornici »Gorski Vijenac« u preradi R. Plaovića. Tim povođom zanimljivo je i vredi zabeležiti da se ove godine: navršilo i sto godina od prvog pokušaja inscenacije »Gorskog Vijenca, prvog o kojem imamo pouzdane podatke i dokumente.

Dušan Vuksan je izneo da je »Gorski Vijenac« prikazivan na Cetinju, bar u obliku »čitaće probe, možda još i pre nego je. objavljen kao knjiga, da je sam Njegoš izvršio podelu uloga, ali višie od toga nije mogao utvr-

Kako o tome ne znamo ništa više, moramo uzeti da je prvi pokušaj prikazivanja »Gorskog Vijenca« učinjen u Risnu 1851 god. Taj pokušaj izveden je u naročitim prilikama i, kako izgleda, vrlo skromnom obliku. Sada, prilikom prikazivanja »Gorskog Vijenca« na beogradskoj pozornici, zanimljivo je i poučno osvrnuti se na taj risanski pokušaj i još više na prilike u kojima je učinjen. Nekoliko arhivskih pođataka objavljenih u cetinjskom časopisu »Zapisi« sveska od jula meseca 1938 godine) daju nam istorijsko osvetljenje toga pokušaja.

Godine 1850 je, prema jednom izveštaju risanskog paroha Avramovića svojim starešinama, Vuk Vrčević osnovao neštc kao diletantsku pozorišnu trupu u Risnu (»...tleatar koji se je pravio po nastavljeniju gospo dina Verčevića«). Iz Avramovićevog izveštaja se ne vidi ni kakvo je bilo to društvo ni šta je igralo.

Ali već početkom 1851 godine vidđdimo iz službene prepiske austrijskih vlasti da su risanski diletanti učinili pokušaj đa prikažu »Gorski Vijenac«. Austrijske vlasti su to sprečile na način koji je karakterističan za tađašnje kao i za docnije prilike pod kojima se razvijao kulturni život naših naroda u granicama Austrije.

Sresko načelstvo grada Kotora Uputilo je 25 februara 1851 g. risanskoj opštinskoj upravi strog dopis u kom kaže da je obavešteno da istog dana uveče treba da se održi neka diletantska pretstava u Risnu. Kako ti diletanti nisu tražili od vlasti dozvolu za održavanje pretstave, kao što je to zakonom propisano, sreski načelnik oštro prekoreva opštinu što ga o tom nije izvestila, stroBo zabranjuje svaku pretstavu i traži izjašnjenje.

Već dva dana docnije pretsednik risanske opštine odgovara sreskom načelniku aktom u kom se brani i

PB 4—

____ ___ _– —_— –- I. —

___ __________ _---—— ”"——

Jedne večeri,

čovjek u, uniformi, S Zaustavi konja i nazva

tonu, iza gustih letava,

a on pritjera konja uza

joj preko taraba ruku. — Pa kako si još, snajo? — Dobro, živi se : — Sve s narođom, je IP de?

Pitao je kako je sa zdravljem, ima li soli 1 da li joj se krava muze, a cna zbunjena, odgovorila mu obobolje no što je bilo.

Polazeći, Marko se baci u sedlo, a konj poče da kopa d, al. mu Marko

rene glave i sve prikazivala kao

prednjim nogama nije dao.

— Ultek'o Iz četnika, — govori djever zadržavapa sad bježi od nji"

jući konja, — , partizana, pravo zvijere. "— go, šta? — dočeka S'ana.

— Ako ga bradđonje u'vate, govarajući na snajino pitanje, a i naša kugla ubija. A ka ga ni prstom ne Marko, i još 1 drukčije podijeliti.

reci. — Kako, kad? — Laku noć! Uzda zvecnu, konj krenu. Stana odahnu: Luka 5e opameti

i to đa on svoju i zna i za ovo što ona toliko ne prigovara. Žureći vušila i lakom še osjećala, a u sa sinom.

— Jesi

Takvi su ti i ujaci, a takav ćeš

Zgrabi čučne, nego

uz šum mlijeka nastavi razgovor

— e, ni ćaća ti nije ba ato e kaki se to može desiti,

on nas, pribiće se on U? nas.

opet noću, iako tih dana

svijet. Bio je zastranio, svakom ali se dozv'o pameti. Voli Desetak dana docnije,

je gologlav i sav kaljav,

dok je zagrađivala provalu na tarabama niže kuće, banu na konju, odozgo iz ljeskara, kratkom puškom preko grudi. dobro veče — djever Marko, po glasu ga“Stana poznade Znajući da joj se u sutrbuh ne vidi, ona se uspravi, samu ogradu, sjaha i

htio je naprije

— nastavi on ne Od— nož će imati posla, d bi se kući vratio, niko bi barn'o. To njemu poručuje brat mu poručuje da će se zemlja poslije rata sve, pa i zemlja. Eto, a to mu i ti

o, a zna se, eto, kuću i ženu obilazi. Možđa Marko krije od svijeta 1 — ništa ca, nešto je Dpje-

između sadni ći opet progovori

ku li vidio kakvoB strikana imaš? Puška na njemu, konj pod njim, riječ mu svaka dukata valja. i i ti svojoj majici lonac i pohita u štalu. Nije mogla da

se stojeći pognu. napipa kravlje vime i sa sinom. ,

pravđa i izveštava da je odmah i u potpunosti izvršio naredbu. Pojedini stavovi iz tog pisma karakteristični su za način na koji taj nesrećni, u isto vreme i uplašeni i lukavi pretsednik opštine nastoji da umanji značaj pretstave, da prikaže svoje građane zaostalijim nego što su, ponižavajući pritom i njih i sebe sama. On piše otprilike:

Niti gradić Risan ima potrebne prostorije za pozorišnu pretstavu, niti se iko od građana išta razume u pozorišne poslove, i zbog toga ne može biti ni pomisli da se u Risnu odrŽavaju pozorišne pretistave. Najveći deo Rišnjana nije nikad čuo ni reč »pozorište« a veoma je malen broj onih koji su pozorište videli, pa kako bi onda moglo đa dođe u tom mestu do diletantskih pretstava. Uveče 25 februara nije se radilo o pozorišnoj pretstavi ni o nekim diletantima, nego o prijateljskoj zabavi u porodičnom krugu. On, pretsednik, zabranio je i to, čim je dobio nalog iz Kotora.

Tako je pisao pretsednik risanske opštine gospodinu »cirkolu« u Kotor.

Nije manje karakteristično ono što je nastupilo posle toga. Iz prepiske se vidi da su se rišnjanski diletanti, držeći se ovog puta propisa, obratili guverneru u Zadru sa molbom da im dozvoli prikazivanje »Gorskog Vijenca«. Namesništvo je odmah uputilo stvar »ces, kralj. administratoru sreza kotorskog«, zajedno sa tekstom »Gorskog Vijenca« i sa pitanjem da li bi, s obzirom na sadašnje okolnosti u Krivošijama, na austrijskoj granici, trebalo dozvoliti prikazivanje toga slovenskog speva (»poema slavo).

Sreski načelnik je odgovorio odmah. Smatram da pretstavu ne treba dozvoliti i daje razloge.. To njegovo mišljenje, kaže, ne potiče iz mržnje prema autoru ili zbog »Gorskog Vijenca« kao fakvog, nego iz administrativno-političkog oportuniteta.

Načelnik ima vrlo nepovoljno mišljenje o Rišnjanima, prikazujući ih ljudima lakomim na dobitak, bez skrupula i bez poštovanja tuđe svoO-

jine.

Ne bi hteo. kaže, da ocrni sve Rišnjane, ali smatra da bi ovim prikazivanjem patriotskog komada oni hteli. da razdraže ne samo Crnogorce | Grbljane, koji su u svakodnevnim sukobima sa Turcima, nego i austrijske podanike na granici, Krivošijane i Ledeničane. A pri tome oni se ne rukovođe toliko političkim ili verskim motivima, t}. mržnjom prema Turci

dala, u nekom

pruži porođaj

Luka, nađe kraj nje kad se — Da je sreće, — dodade žena, ne bi ni mrdn'o od mene.

ma, nego izgledima za zaradu pri otkupu upljačkanih stvari itd.

Guverner je uvažio mišljenje gOspodina »cirkola«, i risanski diletanti nisu, koliko se zna, prikazali »Gorski Vijenac« na svojoj sceni.

Ovaj mali i karakteristični, tipično austrijski administrativni incident Odigrao se u doba kad je Austrijska carevina ulazila u eru svoga najcrnjeg apsolutizma. Presto dinastije Habsburga branile su tada, po rečima jednog savremenika, četiri vojske: »stajaća vojska vojnika, seđeća vojska činovnika, klečeća vojska popova i puzajuća vojska denuncijanata«. U borbi sa tom mračnom silom pao je i

ovaj skromni kulturni napor u Risnu,

kao i toliki drugi i Wweći napori i Srba i Hrvata u austrijskoj monarhiji.

U ovim danima, kad su na Cetinju prikazivane scene iz »Gorskog Vijenca« Uz saradnju umetnika iz cele Jugoslavije, kad se na beogradskoj pozornici sprema izvođenje Njegoševog dela, vredi baciti pogled, unazad na put koji smo prevalili za ovih sto godina. Korisno je potsetiti sebe i druge na sve etape toga puta. Velike žrtve su podneli naši narodi da bi došli do damašnje samostalnosti i Sslobode. A pored tih velikih žrtava uzidani su u temelje ovoga što danas

. imamo hiljade skromnih ali subjek-

tivno znatnih napora kao što je ovaj

napor risanskih pozozišnih diletanata. A

Po

OGG

BOJAN STUPICA

— BR —

OL UNO ___1 S 1 E RANU U ——— ~

kratkom i tijesnom crnom kaputu

iskrpljenom žutim zakrpama i bijelim koncem, s puškom bez kajiša. neba pa u rebra, prvo reče da će se ona, po svoj prilici, poroditi krajem sljedeće nedjelje i kako joj se čini da će ovaj biti teži od ona prva dva, ona želi da se on,

Stana ne htjede odmah onako, S da mu kaže Markovu poruku, nego

bude porađala. — nikud ti više Sad si svoj čo'jek, vidio si

s kim imaš posla.

kući vratiš.

se Luka, skoči

sklanja se od pušku koja. je

Luka malo

— A kazala si mu

— Nijesam groba mi to mu nijesam rekla, nego on bi se ti sam od sebe,

Bilo je onako kao što je ı

Tri dana škripila je zubima, savijala se i pomicala s jednog

— Svoj čo'jek, — klimnu tužno Luka glavom. Pa i jesam, a ko . — Marko. Naiđe neko veče na konju, rukova se ljudski sa mnom, ti poruči da te niko ni prstom neće bamuti ako se

je to tebi rek'o?

pripita imam li soli i to reče... Još

da ja tebi dolazim! — izdrelji s klupe na kojoj je sjedio i maši se za bila uza zid prislonjena.

Draganovog i Lazarkinog, veli da bi tako bilo kad po svojoj ćudi „kući privio.

na vrata.

predosjećala. i

držala se za Krsta, na drugo mjesto po

postaja, pa —

zaključanoj kući, pa nikako da se od djeteta odvoji. Sestra Milica polagala je na pod i podizala, stenjala

zajedno s hjom i predlagala joj ženu iz

pomoć onu

ga praga.

se javi Luka.

biti. da je nestaje.

š posve mimo Stana leži

izbi Luka. Bio kiša nije pa

radije će umrijeti

da bar sad pozove u Jaruga, ali Stana ni da čuje nego Jaružanku pustiti preko svo-

Trećeg đana pred ponoć, zakuca na vrata i tiho

Milica mu otvori, ali B8a ne pusti u

sobu u kojoj se Stana porađala, nego mu osorno šaDpnu, upravo naredi da ostane pred vratima. On je posluša, u sobi škripnuše jauknu. Jednom, drugi udara i usta joj zapušava. Luka nije mogao da je vidi, ali mu se činilo da se ona

podnice i Stana suzdržljivo put, kao da je neko nožem

od muke i znoja topi, Najzad, ono RkRmeknu i malo docnije

Milica otškrinu vrata: i — Ti si za Sve Ovo kriv. Ulazi!

na krevetu, kosa joj zamršena, a po

licu ogrebotine, valjda od sopstvenih nokata. Na poširokoj klupi, uza ceta, s bijelim jaštučićem pod glavom. Prozori za-

zid, modri se lice povijena djeteš-

DEKOR ZA KOMEDIJU »VOLPONE«

NJEGOŠ

SETU Boki Kotorskoj otkrivcno je dosad sedam spomen-ploča Njegošu i

Prošlog mjeseca otkrivena je u Bo-

ki Kotorskoj pet spomen-ploča zgradama u kojima je svojevremeno boravio veliki jugoslovenski pjesnik vladika Petar II Petrović-Njegoš. Otkrivanjem ovih ploča i svečanim 8kademijama u Kotoru, Risnu, Herceg

novom i Perastu narod Boki 'Kotorske proslavio je stogodišnjicu smrti velikog pjesnika. Sada u ovom kraju ima sedam spomen-ploča, jer 6u dvile otkrivene prilikom proslave stogodišnjice »Gorskog vijenca«. Jedna je u Toploi kod Hercegnovo8&, na kući “dje je Njegoš proveo prve dane u Boki i kod kaluđera 'Tropovića stekao OsnoOVnu pismenost, a druga na zgradi starih pomoraca Lukovića u Prčanju, gdje je Njegoš boravio poslednji put u Boki i, poređ ostalog, napisao testamenat. ·

Otkrivanje novih spomen-ploča izvršio je đon Niko Luković, pretsjednik sreskog odbora za proslavu Nijegoševe stogodišnjice u Kotoru. Ovaj ugledni katolički sveštenik, koga je narod ovog kraja dosada dva puta izabrao za svog pretstavnika u Narodnoj skupštini NR Crne Gore, bavi se igtoriskom „naukom, pa je prilikom svečanog otkrivanja ovih ploča evocirao uspomenu na Njegošev boravak u Boki, služeći se pri tom dokumentovanim podacima iz arhiva u 'Kotoru, Dubrovniku, Zadru, Trstu i Beču.

Poznato je da je Njegoš vrlo često dolazio u Boku, tamo se odmarao j Jiječio, pisao pjesme i održavao tradicionalne veze sa mnogim rodoljubima na Primorju, koje je bilo neprirodnom granicom nasilno otsječeno od svog zaleđa — Crne Gore. 1 Bokelji su ništa manje voljeli Njegoša, Poznato je da meki bokeljski pomoroi držali na počasnom mjestu u svojim jedrenjacima gusle, zbirku narodnih pješama i »Gorski Vijenac«. Jedan od njih — kapetan Andro Đurković iz Risna (koji je umro krajem prošlog vijeka kao komandant crnogorskog trgovačkog jedrenjaka »Jaroslav«) dao

pred kućom koncerta u

goš je

porodica

stoji.

novićima

__ 'KRJIŽEVNEINOVINE =—==X=XŽZ-==<==

ELJI SLAVE ||

i bila posrednik u prepišci Njegoša i ruskog konzula u Dubrovniku Dimitrija Gagića, te tako pisma nijesu bila podvrgnuta skih policiskih vlasti: Rusije Njegoš se zadržao kod Lumbardića tni dana. Jednu veče, grupa | menu između 1711 kotorskih muzikanata Lumbardića jednu vrstu čast boravka Nijegoševog. Kad su se Lumbardići otselili, boravio u istoj kući kod poroice kapetana Petra Lipovca. S obzirom da je Njegoš je napravila za njega naročiti krevet, koji je se za dugo zvao »Vladičina postelja« ca Njegoš je poklonio vog izdanja » ju sliku (litografiju),

Gorskog vijenca« i SVO-

U Dobroti kod Kotora otkrivene su če i to na zgradama

dvije spomen-Pplo ća i Radđoničića, kod

porođica Ivanovi kojih je Njegoš 1849 godine radi klimatskog liječenja. Između porodica Ivanovića i Petrovića-Njegoš postojalo je tradicionalno znato je da je ova po_

prijateljstvo. Po prilično zlatnih du-

rodica prikupila kata koje su tražili Turci Danila, rodonačelnika porodice Njegoš, koji je bio na kada je bio pozvan crkvu u Zeti. Nje: svoju »Srbim Srbima na časti zahvaljuje« kao i svoj kratki spjev »Glas Kamenštaka«, koji nije sačuvan. U posveti »Glasa Kamenštaka*

NOVA POZORIŠNA ZGRADA U MOSTARU. |

17-og o. mj. otvorena je svečanom

akademijom i Šanftićevom

r 0 h |

.

_- _—

ostalog: »Ovaj kratki spjev, spjevan

iz, patriotske ljubavi, nosi naslov . »Glas Kamenštaka«. U istome sam, Ukoliko mi je uspjelo, i&pisao neke podvige crnogorskih junaka i stanoVvnika Brda, koji su se odigrali u VTe- i i do 1813 godime. Kome bolje i prije da, ga posvetim negoli vama, o moja braća draga i mnogo poštovana, ne za drugu svrhu, nego za dokaz prave, iskrene i srndačne ljubžvi i zahvalnosti, koje dugujem vašem dobročinstvu i besprekornom , držanju, što ste ne u jednoj nego u mnogobrojnim prilikama dokazala, kad ste pomogli mojim i vašim pritisnutim sunarodnicima.« .

Druga spomen-ploča u Dobroti, stavljena je na inospratnoj palati kapetana' Krsta Radoničića, u kojoj se sada nalazi internat Pomorskog tehnikuma. Soba sa pogledom na Lovćen ' do nedavno se zvala »Vladičina sOba«. U Perastu su postavljene spomenploče na palatama Balovića i Đurano= viča, kod kojih je Njegoš često dolazio, naročito zbog spora koji je bio izbio između pograničnih primorskih i crnogorskih sela oko ispaše.

»Kako odoh iz slobodnih gora mišljiah a njih Srpstvo ostaviti,

a međ tuđim uljesti narodom, kom običaj ni iezika ne znam: vjera druga, carstvo,' mis'a đruga, mišljah prezren ka i krvnik biti radi vjere — svijeta nesloge.

No ja sasvim drugojače nađem; bih dočekan u Kotoru krasno

između

cenzuri austriPo povratku iz

priredila je Njebio vrlo visok, ova

Porođici Lipovprimjerak pr-

koja i danas Do-

redovno dolazio do

za vladiku

prevaru uhvaćen da otvori srpsku goš je posvetio Iva-

poznatu pjesmu:

U pjesmi »Srbin Srbima na časti za-

pisalo je pored hvaljuje« stoje i ovi stihovi:

izvele Njegoševa »Lažnog cara Šćepa-

na Malog«, a 1901 godine i »Gorski

»Hasan-

je prilikom jednog putovanja O Ki aginicom« nova pozorišna zgrada Uu vijenace. | ne da mu se u Hong-Kongu izrade ne- | WMostaru, građu velikih i bogatih po- Pored Šantića, Svetozara Ćorovića i | kolika portrea U boji. Pored porirea zorišnih tradicija: Dučića, »Gusle« su tada imale na de- · sinova ovog kapetana nalazi se i pOr- Ogroman je i vrlo raznovrstan Te- setine vrlo talentovanih amatera, Ve- | tre Njegošev, koji je do danas 542" · pertoar dramskih sekcija mostarskih · ćinom kasnije poznatih javnih i kul- i čuvan. a · . pjevačkih društava »Hrvoja« i »Gu- turnih radnika. Među njima je najbo_ \ . Svoje iskrene prijatelje Njegoš je sle«, naročito za vrijeme austro-ugaT- gatiji talenat ispoljavao Šantić (najimao u porođici Laumbarđdića, na čijoj · „ske okupacije. Trupe Đorđa Protića, · bolje kreacije Maksim Crnojević i XI ie zgradi u centru Kotora postavljena · Petija Tličića, Dimitrija Ginića, Mi- | Đido). fa spomen-ploča. Kod njih je Njegoš PT- hajla Markovića, Petra Ćirića i Lju« Između dva rata naglo je jenjao vi put boravio 1833 godine, kada se | bomira Micića, dočekivane u Mosla-. Kulturni život ovog vedrog i duhovi- | nalazio na putovanju Za Rusiju. PO- ru u svoje vrijeme sa velikim slav- tog građa, najgradskijeg grada u Borodica Lumbardića dala je nekoliko | ljem, pa glumačke kreacije čiča-Ili- sni i Hercegovini, grada koji je stalno za narod zaslužnih ljudi. Delfina je Stanojevića, Pere Đobrinovića (Kir ”. kroz svoju istoriju pokazivao čvrstu | Lumbardić pišala je prigodne pjesme · Janja) i Milorađa Gavrilovića (Šajlek) volju da ne živi palanačkim, kasabadeveveeesesodekesasevebve . idanas se pamte u Mostaru i cijene lijskim životom, grada koji je dao tokao Žživotvomi potstrekači intenziv- like naučnike, tolike umjetnike i to- ) nog amaterskog aktiviteta, u kome ~7like revolucionare. Napredna omlađi-. su prednjačile »Gusle« pod rukovod- ma je, uprkos policijskim progonima stvom Alekse Šantića, Svetozara Ćo- i šikamacijama, tada žilavo i uporno i rovića i Jovama Dučića. »Gusle« SU, nastavljala kulturne i slobodarske a na primjer, 1896 godine dale 17 pre- tradicije svoga građa. Dirljivi su na_ 0 mijera, 1900 godine 16, a 1901 godine pori amaterskih grupa iza Oslobođe- | 99 premijera. I danas iznenađuje re- nja, koji su doveli do osnivanja obla- | pertoar u tađanjem Mostaru, vrlo ži- snog pozorišta i, evo sada, đo nove w

jegled

vili

'Kosor,

turga.

strti plahtama, a u dnu sobe, na poklopcu od kupusnog bureta, pucketa plamičak voštane svjećice.

— Stano, kako ti ženu po ruci,

— Svakako... ciganče.

Stojeći, pridiže i sa la je čas u je preteče:

kreveta nadnese se nad

— Čuvaj je od velikog kašlja, a omu jamu niže

štale treba zatrpati. | — To ćeš ti uraditi, prekosjutra, ima vremena. Luka ništa ne odgovori.

— Jašta će nego zatrpati! — upade u razgovoT Milica, vukući sa sredine sobe u jeđan ćošak drveno korito puno prljave vode. — Ti si ispaćena a on čio,

u kola bi se mog'o upregnuti. — Nije ni njemu lako,

Kad odraste, nemojte joj pletenice k'o i njezina mati. — Čuti! — obrecnu se Milica.

— Wee, kad bi moj čo'jek bio sa mnom, — UZda bi me smrt zaobišla. Luka sleže ramenima. Sjedio je na klupi između prelomio, đa Za dva čovjeka on može da poi ona njegova kosa, koju on nikom nije htio da pozajmi i koja ga čeka na tavanu, opet će se naći u njegovim rukama. Zasia ona, Staće prevrtati otkose za njim, saV će svijet

| dahnu Stana, — čini mi se

žene i djeteta, i Stani se činilo đa se on će ostati kod kuće. jede, ali za trojicu da pokosi

jevaće naljeto preko njive, lijevo-đesno,, na, „hitro r biti njezin.

_ Ali u neko doba, tako pred zoTu,

štale, da krava riče i — 8 kuću se ne vrati, a krava osvanu vezana, jek, ličinom za jasle.

— Ode! — uzdahnu Milica.

Stana je ćutke sjedila na krevetu s djetetom na rukama i preko njega zurila u postelju, kao raspasva izobličena, kao druga žena. Za tri dana muka i trzaja ništa osim vode nije

mećena. Bila je blijeda i

okusila i Milica je upita da li bi sad štogod jela. — MKiselu jabuku, ako ima Molila je sestru tetom, da makar još

Pe

vom kulturnom cemtru, red listova »Narodat, »Musavata« i »Osvita« izlazili časopisi »Zora«, »PriMale biblioteke« i ostali, pa Mala biblioteka (izdala preko 400 su kraće ili duže borapski i hrvatski Wmjiževnici i umjetnici (Kraničević, Matoš, Sremac,

knjiga), gdje toliki sr

Tlić, Nušić, Ćipiko i drugi). u Mostamu prik Sardu, Ibzen, Igo, man-Šatrijan i Labiš nutijih srpskih i hrvatskih drama-

Kao vrlo značajan podatak treba navesti da su »Gusle« 1889 godine

je? — upita Luka milujući Žensko, pogledaj kako je crno k'o

Luka se zagleda u dijete, a i Stana se klupu. Pogleđadijete, čas u Tuku i nešto zausti, ali on

ja nemam snage. Sjutra,

— stišava Stana sestru, — a meni je zbilja duša pod grlom. Neću ja dugo... kose potsijecati, nek nosi

Luka nešto oslu-

šnu- i šapnu ženi da neko izvodi njihovu kravu iz puškom iziđe u noć. U kao i uvi-

da je ne ostavlja samu sa djejednu noć s njom provede, i Mi-

pozorišne zgrađe, koja ima ogromno | značenje za Mostar i Hercegovinu, jer će se u njoj moći nesmetano odvijati već sada bujan Rkulturno-umjetnički život. Nova zgrađa ima nemalo značenje i za naša vođeća pozorišta, koja olsada na svojim turnejama ne će morati da zaobilaze Mostar i nje-

gdje su Dpo-

Matavulj, Dragutin govu za pozorišnu umjetnost vanređ- ? Tada se no oduševljenu publiku; ona će na no- ia azivao Šekspir, Gogolj, voj pozornici moći da izvođe bez i- a Čehov, Šiler, Frk- j

kakvih smetnji i najsloženije stvari. J Zato je otvaranje nove pozorišne ı zgradđe u Mostaru bilo veliko Kul- | turno slavlje cijele republike Bošne i Hercegovine. N. M.

pored najistak-

Sa BVasie lica, koja je morala kući, obeća đa će pred veče opet doći. I da nikom ništa neće reći.

Pred mrak, kad se Stana nadala sestri, u kuču joj upade jetrva Vida, vjetropirasta Markova žena, 1 povelik zavežljaj spusti na krevet niže Staninih nogu.

— A đe ti je cura? — upita Vida kružeći pogledom po sobi.

Stana je bila smjestila dijete pored sebe i svega ga pokrila ali videći da Vida već zna i šta je ona rodila, otkri ga i pokaza jetrvi. Viđa pogladi dijete po mekoj crnoj kosici, nešto protepa i zabrza, kao što samo ona može:

— A ja nešto računala da ti još nije vrijeme, da si sad tek u sedmom mjesecu... Zaplijenili naši prije mjesec dana puna \ola tfkanja i Marko odma? naredi da se za te otsiječe koliko treba za pelene. Donijela· sam ti nešto i od nas, žena, znamo mi kako je biti | u babinama... Večeras ću ja 8 Milicom još navratiti, tako smo se dogovorile, Je li ti mlijeko nadđošlo?

Kad ponovo ostade sama u sobi, Stana opet | pokri zaspalu ćerčicu, ali samo do glave, i onako | sjedećki privuče sebi onaj zavežljaj, obgrli ga i soba se ispuni njenim glasnim jecajima. |b,

)

STANKOVIĆ: SA PIJACB U OHRIDU

|