Književne novine

}____ANKEVA :

RISTO TRIPKOVIĆ:

PATRIOTSKA POEZIJ4 DA4NAS

RODOLJUBIVOST POB/IJE — NOV

POETSKI DOŽIVLJAJ

Poezija po svom isključivom pravu osmišljava i obuhvata sveukupnog čovjeka i sveukupnost njegovu u svijebu, da ga na svoj jedinstveni način olkriva i spoznaje za nas, sa svim mijenama i preobražajima kroz koje ona mneumitno prolazi i mora da, prođe u vremenu i sa vremenom u kome nastaje i tra” je, u jednome, ı onome što je najbitnije po nju (i po nas), u svojoj ljudskoj fumkciji OStaje „neizmjenljiva, „postojana. Rečeno je već: neprekidna svježina svijeta, Po tome, za mene, ne dolazi uopšte u sumnju i pod pitanje društvena, moralna, svijest i uloga poezije, ako se već mora da mijenja, i uveliko i mijenja, njena prolazna struk tura, njen igsražajni oblik i stil. Savremeni pjesnik neće, razumljivo, ni pomišljati đa mnjeguje, na primjer, rodđoljubivost svOje inspiracije na način mnjegovih romantičarskih predaka. Danas bismo mu se svakako ironično podsmjehnuli. I veliko je pitanje da li bi neko takvu »poeziju« uopšte i štampao. Bio bi to već rđav ukus. Eggzaltiranost „romantičara definitivno pripada mnepovratnoj prošlosti, Kao i epski, ubojiti deseterac.

S guslarskim, diskriptivnim vremenima, međutim, nije DrYOšao i nije prevaziđen i Mpatriotski duh poezije. On, vidimo, i dalje bujno živi. Ali na svoj način, drugačije (ako to uopšte nešto znači). Naime, savremenoj poeziji, „savremenom ukusu i osjećanju poezije strano je Wu suštini svako manje-više egzaltirano i retorički zapaljeno blistanje, taj nenmadmašni ukras stiha prošlog vijeka i Muopšte pređašnjih, bivših vremena. Danas piše svoju poetsku ispovi" jest kao da, se najintimmije istražuje, kao da povjerava ne-

kakvu ličnu istinu nekome sebi

najbližem. Bez lažne patetike i poze, bez puke samouvierenosti i emfaze. Današnji pjesnik razmišlja. Jedan dio te poezije, onaj inmtelektualistički prije svega, negira svaku mogućnost patosa i retorske vatre. Međutim, kao Što rekosmo, to sve ipak ne mači da se savremema DPpoezija lišava i svoje tradicionalne i naslijeđene rodoljubne bPreokupante. Ona je samo boji drugačijim bojama. Neke pjesme Vaska, Pope, ranijeg O. Daviča, »Kadinjača« S. Vukosavljevića, poznata poema Miljkovića —/ Šćepanovića »Smrću protiv smrtiq, mnoge pjesme Izeta Sarajlića, neke iz vojničkog ciklusa Branka V. Radičevića, itd. itd. nedvosmisleno svjedoče da rodoljubiva tema kao tema naše novije poezije nije rashođovana i bagatelisana, da, ona ima svoje darovite tumače i gorljive za-

ı KVALITET

govornike, ali da izraz te teme nije više onaj staromodni, starinarski i pređašnji,

Poezija mijenja svoju strukturu, ali ne i smisao, Njena patetika, je očigledno mepatetična, toliko.i tako nepatetična da Uupravo djeluje kao negacija svakog retorskog ukrasa i balasta. A da je nešto ostala i dalie takva, danas bi djelovala disharmonično, napadno neukusno i izvještačeno mepoetski, Strano mašem sluhu, Savremeni bpjesnik, da bi izrazio to uvijek spontamo osjećanje privrženosti zemlji i zemlje koja govori kroz njegovo ime kao na svoj vlastiti organ koji je u mnajintimnijem dosluhu s njom, traži danas jedan drugačiji način na koji bi kazao i izrazio to nesumnjivo veliko osjećanje ljudskog života. Taj rječnik je ponekad satkanm od niza gustih i posređnih simbola. A kad to nije, kad je čist i čedno neposređan izraz i OSjećaj trenutka, onda je on Drisutam nerazdvojivo u svemu O čemu pjesnik misli, sanja i Dpjeva. Zemlja je tada isto što i ljubav, što i voljena žena, isto što i prvo proljeće i prva riječ ljubavnog osjećanja. Ona je utkana u ljudski (poećtski) sam O životu.

Imajući na umu prirodno OSjećanje vezanosti čovjeka za rodnu zemlju koja ga je prva

ozarila osmjehom i susrela dobrođošlicom maternjeg jezika na putu u Život, više je nego izvjesno da rođoljubiva poezija ima, svoj prostor u ljudskom, grcu, Taj prostor i to mjesto jeste i biće zelena oaza sreće, susret raknika i druga, zanos ideje, tih, šapat ljubavi, predeo ı sgsumcu, čovjekova moralna veličina, bol za, nestalima, bratska, ljubav i so lidarmnost sa svim ljudima SsVijeta, trenutak opojstva, Drožimanje vječnog vječnim i hrabrosti sa hrabrostima — to je veliki podstrek poezije rodoljublja da čovjek bude i ostane Blobodđan i čovjek slobode, Da to nije prazna i milokrvna prigodna fraza, posvjeđočiće uzgred vIlo vjerođostojno primjer mlađih i najmlađih pjesnika koji mu cavo i zagrcnuo tek što ulaze u poeziju, Prelistajte njihove Dprve zbirke, Bunca, mnogo sumoca. T rodnog neba. I nemira, I ljubavi. Ali i tog prvorođnog zamosa pred likom zemlje koja otkriva svoje čudesne mpredjele. Mlad pjesnik pjeva tu zemlju danas kao najprisniji, kao naj imtimmiji dio i doživljaj sebe, No promijenilo se nešto, odista, Promijenio se sam pristup temi. Mlađ pjesnik ne pjeva više jer nema potrebe da bjeva himne, parole i koračnice, On svoju odanost bilježi drugačijom sintaksom: kao čvrst prijateljski stisak muke, kao jedmo novo, bodro osjećanje združenosti, povjerenja, uzajamnosti i prija teljstva, )

Stara, vječna tema, nov poetski doživljaj, nov Kvalitet.

O ———

NIKOLA DRENOVAC:

RODOLJUBLJE SE RASPLAMSAVA KAD NACIJI PRETI OPASNOST

Svaka prava, svaka autentićna, poezija je i rodoljubiva, Zar pesma, koja peva o lepoti našeg pejzaža nije rodoljubiva u jednom ši rem smislu? Zar nije, u krajnjoj liniji, i to rođoljublje kad pesnik, kroz svoje linmske intime, Kroz svoja najličnija osećanja, peva O ljubavi, travi ili moru? Sve što pravi pesnik kaže svojim stihovima u suštini je rođoljubivo, iz rodne zemlje proklijalo, zavičajnim podnebljem nadahnuto. Ali vas interesuje nešto drugo. Vidim to iz pitanja koja ste mi Uputili. Položaj i karakter naše rodoljubive poezije danas. To je prvo pitanje. I drugo: Na koji način savremena, patriotska, poezija može da održi kontinuitet sa, našim tradicionalnim rodoljubivim bpesništvom? Da, to su Sa” svim konkretna, jasna, neđvosmi slena, pitanja i na njih treba konmkretno, jasno i nedvosmisleno i

odgovorniti.

a Zi ——

GANE TODOROVSKI:

RODOLJUBIVA POEZIJA JE POTREBA I ZAHTEV NAŠEG DOBA

Sudeći po onome što se na planu naših književnosti u OVO doba dešava, reklo bi se da postoji neko šire nastojanje obnavljanja rodoljubive poezije. U potrazi za savremenijom definicijom ovog pesničkog žanra, naše misli bi se sasvim hotimice zaustavile ispred mužnosti jedne precimnije i đublje konverzacije o značaju, mestu i ulozi rOdoljubive poezije danas, jeste DANAS, kada se umetnosti sve više oduzima mjena socijalna funkcija i estetski se Rriterijum sve više i sve sigurnije nalaže kao jedino i meritorno na” čelo!

Treba li se mnogo bodsećati da se baš u ovom žanru pojam poezije ponajviše uprošćavao! Da li je uopšte potrebno pozivati se na primere krajnjih Dpovršnosti i Šablona, mutnih aDpstrakcija i gole versifikacije, U-

trebe deklarativno-verbalnih sredstava izražavanja i podre-

đivanju uskim političko-prakti- ,

cističkim potrebama pri stvaranju ove vrste pesništva! Sasvim je sigurno da je Gete odvraćao mlađe pisce od napađdnog pri-

M

Jaženja objektivnoj građi i upućivao ih vraćanju k svom subjektu, zato što je bio svestan težeg zadatka koji se ima obaviti. Rečeno je već da je Kkudikamo teže postati i ostati pesnik u okvirima ovog žanra! Egzistencija rodoljubive poezije uslovljena, je životnom i umetničkom zrelošću njenoga _kreatora, njegovom polivaleninoŠĆu.

Šta da vam odgovorim, na pr“. vo pitanje? Mislim da je naša rodoljubiva poezija, ako taj pojam shvatimo u najužem. i najođređenijem smislu, danas u stagnaciji, opadanju. U današnjoj našo.j poeziji je veoma malo izrazito rođoljubivih tema i motiva. Ono što je ispevano u periodu neposredno posle oslobođenja, uglavnom je deklarativnog, parolaškog kaTaktera, sa malo ili bez književne vrednosti. Izuzetak. su pesnička ostvarenja koja su umetnički značajna, data u. trenutku autennadahmutosti i iskremog, dubokog: osećanja, i saosećanja.

Dosadašnja naša rodđoljubiva poezija? Da li se o njoj, kao O megovanoj i permaneninoj vrsti pesništva, može uopšte govoriti? Postoji li ona kao rod koji raste i cveta danas? Mislim. da se pojam rodoljubive poezije danas znaino proširio. Karakter te poezije drukčiji je nego onaj od pre i posle prvog svetskog rata. Drukčiji je čak i od karaktera poezije koja je nastala neposredno posle drugog svetskog rata. I to je sasvim razumljivo. Današnji pesnik gotovo i ne prilazi rodoljubivim temama i motivima, Zavirite samo u arsemal naše savremene poezije. Svega tu imgsa, samo ne rođoljubivih tema i motiva u onom strikinom, bukvalnom smislu. I zato bi se možda, moglo govoriti o Mrizi naše rodoljubive poezije. Ne bih želeo da ulazim u uzroke te pojšve. Možda to tako mora da bude. Bilo je jedno a sada je drugo vreme. Rodoljubblje, ono tradicionalno, možđa je sada dobilo drugi vid, drugi oblik i sadržaj. Drukčije se danas manifestuju pesnička osećanja.

| iMac, } _ r # ATA

araria Ga U O U a a O n afine 1 dano We aai o RED

KOMPOZICIJA 59

U odgovoru na drugo pitanje jednostavno bih nastavio ono što sam rekao u početku: đa je svaka dobra poezija u isti mah i rodoljubiva. Obzirom na prilike u kojima damas živimo rodđoljubiva poezija zaista se Dreobražava, u jeđan novi kvalitet. Naše društvo danas krupnim koracima ide napred. Mi živimo i radimo u mirnu i slobođi. Nismo ni nacionalno ni socijalno ugroženi. Pred nama su ogromne mogućnosti slobodnog i svestranog razvitka, U takvoj komstelaciji našeg društvenog života ona izra" zita, maglašena rođoljubiva poezija me nalazi najpogodnije tle za svoj rast. Rodđoljublje se rasplamsava kad naciji preti opa snost. Naša stara rodđoljubiva, poezija se javila kao YWosledica, nacionalnog tlačenja, kao Živ i duboko nađahnut otpor Wmvrotiv nasilja. Pa i naša savremena TOdoljubiva poezija suštinski je vezana za marodnooslobođilačku borbu, za njene težnje i njene velike tekovine. Ukoliko se više Udđaljavamo od onih ratnih dana, utoliko je tiši i prigušeniji glas naše rodoljubive poezije, Ne mam na koji bi način savremena, patriotska poezija, mogla, da održi kontinuitet sa našim ftradicionalmim rođoljubivim Tesništvom, ali osećam da je glas tog tradicionalnog rodoljublja i da nas prisutan u našoj poeziji. Mada tih i prigušen, on vibrira, Om živi u našem savremmnom pesništvu. Dakle, kontinuitet se stalno održava. Kroz nove oblike i nove sadržaje provlači se crvena nit, uvek živog: i uvek prisutnog, na šeg patriotizma.

__ —

POJAM RODOLJUBIVE POEZIJE MOGAO SEBE SAMO PROŠIRITI

IZBET SARAJLIĆ:

Ako se složimo da danas svet sve više teži svetu i da DOoezija, nema nikakvog razloga, ba ni prava da bude ma kakva prepreka na tom putu zbližavanja, onda, ćemo se složiti i S tim da se pojam rodoljubive DOČzije mogao samo proširiti, sU ziti nikako. Rade Drainac, čije bi pesme verovatno vrlo rado čitali i Prancuzi i Rusi, za mene je neuporedivo veći primer rodoljubivog pesnika od aubora »H-O-

a 7: :. ~”. Tara O oi radi

aa o ia ae re rar

MILIVOJ SLAVIČEK:

Julije KNIFER:

POJAM RODOLJUBIVE POEZIJE BITNO SE PREINAČUJE

Verujem da živimo u vremenu u kojem pojmovi kao što su nacija (narodnost) i patriotska DpOezija treba da dobiju druga zna čenja i druge sadržaje — prije nego, napokom, sasvim iščezmu, postavši anahronizmom.

Pojam nacije (koncipiran 1 Oživotvorem, avnom, Uu Pro šlom stoleću) odživljuje — i treba da završi — wvoj vijek. Preostat će ljudi i njihova zajednička, domovina Zemlja. Do ove nove neophodnosti — i sve jasnije Želje (i potrebe) — došli smo skoro preko noći. No situaciju valja shvatiti, I doživjeti je. Samim tim bit će nam dam — i objašnjen — i odgovor na pitanje: patriotska poezija danas, kod nas i dmugdje.

Jer, nema sumnje, deplasirana je i nepotrebna pjesma koja veliča ovaj ili onaj nacionalni organizam u smislu samođostatnosti, izuzetnosti ili određenih velikih riječi koje se oslanjaju

"na jeđan ili više mitova, svijesno

izgrađenih u vremenima kad su — jer to prilike zahtijevaju bili, manje ili više, nužni i plemeniti. Patriotska poezija kako je ja shvaćam, danas treba đa je intimna, kompleksna i realistična (mnači bespredrasudna) čovjekova pjesma, — kažem, ne jedmoplošna i ne jednosmjema — O zemlji u kojoj je rođen i o sebi u njoj. I o svim zavičajima Čovjekovim, Neka to buđe poezija koja će, prije svega, doista, povezivati, sve domovime čovjekove u čovjekovu Zemlju. Takva, ona je dobrodošla, i treba da ima svoje mjesto, sve istaknutije mjesto u svakoj literaturi svijeta, koji, najzad, ali vrlo sporo, postoje svijestan sebe kao

cjeline. . . Talkva, patriotska poezija njje

sovskih božura« i, maravno, ne samo zato što je u pitanju daleko veći pesnički temperament već i savremenost njegovog TOdoljublja lišenog svakog šovinizma. Bundžija s crtama anarhiste, on nije mogao bez večito nekog šamaranja koje je prelazilo i u ali Toplica je na jedam način bila uvek ono nešto sveto, zbog čega se i u Parizu javljala ona nama tako svojstvena žal za rođnim nebom. Možda, on i nije najsrećniji primer, ali ja ga uzimam zato što se o mjemu, čini mi se, iz tog 8Spekta vrlo malo pisalo i Diše. Uostalom, on je već prošlost i, zato, požurimo u OVO naše danas. Naravno, meni ni na kraj pameti nije da rodoljubivom poezijom nazovem sva ona &ilna koketovanja S prošlošću iz Nemanjinih vremena koja su tako u modđi kod nekih naših najmlađih. Tako je, 5 pasošem diplomate, u jedmoj državi za koju se najmanje moglo reći da nije bolovala od nacionalizma, pisao Milan Rakić, Da se razumemo: ja cenim mmoge njegove pesme, ali ne cenim njihovu poziciju, Još manje mogu da, je cenim tu nekim tobož istorijskim

povezivati, J

i, naravno, ne može biti staromodna. Nacionalnosti, što je brže mo-

guće, valja poslati u muzej, gdje religiozne, rasne i različite pokrajinske netrepeljivosti već ima. ju (ili već dobivaju) svoje tihe i smirene vitrine. · Prema tome, pojam rodđoljubive poezije ne samo đa se Dproširio — ili treba đa se proširi nego se, bitno, i preinačuje.

Pitate me, da li u našoj SUvremenoj literaturi postoji Kriza patriotske poezije? Postoji. To je shvatljivo, Jer nove suštine koje u toj poeziji — i u poeziji uopće! — treba đa dođu do iz ražaja, traže i nove kvalitete: nove pjesnike. Njih u dovoljnoj mjeri još nema. A zahtjevi i smisao suvremene rodoljubive poezije veći su i potrebniji TaGbaa, nego ikada dosad.

1955. objavio sam u NINMu pjesmu »Ponavljanje ljubavi«, Pri.

mljena je i isticana kao prim·

jer suvremenog, osuvremenjemi teksta na staru temu. patriotiz» ma. Razumije se, to me ispunja- · lo rađošću i zadovoljstvom. U toj sam pjesmi zapisao i ovo: ~

»Prisjati dragim kamenom u

mreži paralela i granica,

na tom oklopu kornjače: srcem svih paćenja, stolnom svjetiljkom savjesti«.

U ovim stihovima ja i danas vidim osnovu za svoje — i ne samo svoje — pjesme o postojee A moja je postojbina Bviet. Želim reći i slijedeće: današnja rođoljubna poezija treba da se obraća najboljim sanjama i planovima „očovječenih ljudi. Čovjeku. Jer ona gleđa u budućnost. Dani kojima prisustvujemo samo su početak nečeg što će immijeniti sliku. Pitanje vremena. (5 istorijskom pozadinom) De smama pojedinih predstavnika majnovije generacije. Verujem da je to prolazno kao bolest, a vrednost prolazno SVa kako! Primere istinski patriot ske poezije kod nas u novije vreme, posle veličanstvene »Stojanke«ć i uvek uzbuđujuće »JŠ” me«, imamo u pojedinim pe mama Slobodana Markovića, Miodraga. Pavlovića, Jure Kaštelana i svakako Branka V. RM dičevića, koji i kad se vraća pro šlom mna da ostane ovovreme! i aktuelan u najboljem smislu te reči. Ali vi ne tražite spisa, primera koji će uostalom UV

biti nepotpun. Budućnost rode

ljubive poezije svakako ne m o da bude ista kao njena sadaš njost u vreme balkanskih ratova. Verujem da ne treba objaš njavati zašto.