Književne novine

/

1. ——— S

ekran

: ! ojavila se prva „Jugoslovenska: re= vija za televiziju, radio, muziku i kazalište“, Ona se zove „STU-

DIO“,

Televizija kao najmlađi umetnički

fenomen već je odavno miljenica publicistike. O njoj u svetu postoji obimna literatura, od koje gotovo ništa nije prvedeno naš jezik. Kod nas se sve više oseća potreba za jednim televizijkim časopisom u kome bi bili štampani eseji, odlomci iz najboljih televizijskih drama i.intervjui sa umetnicima malog ekrana, koji bi se bavili i ozbiljnijim pitanjima od onih što su skopčani sa narcisoidnim opisima blistavih televizijskih karijera. Jednom rečju, bio bi nam potreban časopis koji bi sa više poštovanja govorio o televiziji i onom što je bitno za njen način komuniciranja i izražavanja. . Ne bih uopšte pisao o ovoj bulevarskoj tričariji, koja je smelo prisvojila epitet „jugoslovenski“, da ona ne odislikava trenutno stanje u borbi koja se već od postanka naše televizije vodi između onih koji žele da televiziji izbore mesto koje joj odgovara u porodici umetnosti, i onih što je uporno vuku u najniže sfere cirkuskih atrakcija i' lažnih pozlata.

Razumljivo je naše ogorčenje, sko se makar i nasumice pogleda ova „Jugoslovenska revija“. Evo nekoliko pasusa iz dva broja „STUDIJA“, koji su preneseni bez ikakvih ispravki ili zlonamemnog retuša. Pogledajmo na kakav hačin „STUDIO“ prilazi osetljivoj. materiji „televizije, radija, muzike i kazališta“! ,

O TELEVIZIJI:

/

Odlomak iz intervjua sa poznatim jugoslovenskim televizijskim režiserom Antonom Martijem:

— Kada biste imali 16 godina?

— Izabrao bih opet isto! Drugo niti znam, niti me zanima; Jedino bih učio temeljito naš jezik. Nisam zaboravio na svoju prvu umjetničku ljubav, na želju da budem glumac. Na žalost, jevik... Koliko imam tih padeža i svega toga!“

„UGOVOR MAURICEA WOODRUFFA NA AMERIČKOJ TELEVIZIJI PRODUŽIT ĆE SE SAMO AKO SE OBISTINI NJEGOVO „PROROČAN“~

VO :bd TI

Jedan Nušićev

rišnog odbora i direktoru Skopske gimnazije (sada u Parizu), da on protiv toga nema ništa.

na se koliko su bila vruća i uza-

vrela nacionalna i patriotska ose-

ćanja Branislava Nušića za vreme kriza i ratova za naše nmnacionalno oslobođenje i ujedinjenje. Zna se i bolna cena te uzavrelosti. Ali uvek ima nešto da se doda onome što je juče bilo dato i poznato.

Jedan slučaj iz života Branislava Nušića u iznamstvu za vreme prvog svetskog rata baca „puno svetlosti na taj malo poznati period njegova života i na njegovu ličnost, skrhanu bolom, a isturenu i pyropetu ljudsk:m ponosom.

Posle balkanskih ratova, oktobra 1913. godine, Nušić je postavljen za upravnika Narodnog „pozorišta u Skoplju, gde je samopregorno radio i pod pretnjom ratnih grozota, sve dok nije sa borbenom Srbijom odstupio i zagrizao tvrdu i suvu koru izgnaničkog hleba. Koliko je tvrda i oskudna bila ta Nušićeva „kora hleba“ saznajemo iz nekoliko „dokumenata nađenih u Državnom arhivu NRS. Tu je, pre svega, odluka ministra prosvete o ukidanju subvencije Narodmom pozorištu u Skoplju, iz koje je Nušić primao platu, a onda i · Nušićevo reagovanje, koje je došlo čim je preko finansijskog delegata za Marselj i Nicu bio obavešten o ovoj od-

luci, Iznenađen odlukom, uplašen položajem i okolnostima, 19. februara 1916. godine, Nušić piše iz Marselja, gde je tada živeo, sledeće pismo:

„Gospodinu Ministru prosvete i crkvenih poslova cit

Odgovor g. ministra prosvete, kojim se ovdašnji finans:jski delegat izveštava da je od 1. januara 1916. godi a ulkinuta subvencija Narodnom pozorištu u Skoplju, doveo je mene i moju porodicu u vrlo težak položaj. Ja moram verovati da se pri ukidanju te pozicije smetnulo s uma da iz nje ja primam platu, kao i da je na račun iste.postavljen kraljevim ukazom i jedan čimovnik (blagajnik), koji bi ukaz ovakim rešenjem bio poništen. Verujući da ovoj' budžetskoj uštedi nije bio cjlj đa mene sa porodicom ostavi u tuđini bez kore hleba i natera me da pod starost idem u fabr:čke radnike, meni je čast umoliti gospodina ministra da izvoli naći na– čina da se ta stvar ispravi, što je u toliko pre moguće Što je i sam gospodin ministar finansija g. Momčilo „Ninč:ć izjavio g. Mirku Popoviću, članu pozo-

KNJIŽBVNE NOVINE

Pretplatnici – »Studijo• uživoju slijedeće

PROTAGONIST KOMEDIJE »R/j UO

JANSKI NAČIN« DANIELLA Rt

ŽALA TEMPO |I UZBUĐENJA SNi. O NALAZI SE U BOLNICI ZA DUŠE»

OSCAR

95 „115 k, srt25% |i ao ž wo oc EG * E e i NIE--B ši «UO |: ž+Za |šž Opatija bajna iza ~ V. ( zatvorenih vrata oD i kroz ključanicu ee = ti we wostalo Veliko vijeće

POGLEDAJMO NA KAKAV NAČIN

STVO“ DA ĆE LYNDON B. JOHNSON OPET BITI IZABRAN.“

„Ivica Šerfezi je u TV-emisiji „Na licu mjesta“, lansirao novi talijanski šlager „Laku noć ljubavi moja“...

Biografija jedne televizijske zvezde: i

„Bila sam plivačica u plivačkom 'klubu Ljubljana... Glumila sam u Šentjakkobskom gledalištu. Glumila sam i ma filmu, te nastupala na modnim revijama; Ovo bi bilo' zaista HOSOILSa početak moje karijere ..“

O FILMU:

„OSKAR MIMOIŠAO „KLBOPATRU“ Na istoj stranici, na kojoj je štampam prikaz Bulajićevog filma „Skoplje 63“, nalazi se članak pod naslovom:

„DROGIRANA ZVIJEZDA“ (tekst obrađuje azloge zbog kojih italijansza glumica Danijela Roka uživa u drogama). PPSYe}Fify Kaj. » WyCM OE

Gospodinu mdinistru ponizan. Brinislav Nušić Upravnik Narodnog pozorišta u Skoplju.“

Slučaj Nušićev dirmuo je i njegove prijatelje. I M. Vesnić, srpski poslanik u Parizu, sprovodeći Nušićevu molbu, moli ministra prosvete da joj poklomi punu pažnju, jer „po iscrpnom obaveštenju g. Nušić se nalazi u kritičnom, gotovo bezizlaznom položaju u pogledu materijalnog stanja“. Uskoro je usledila i odluka, 2. marta 1916. godine, „da se Branislavu Nušiću, upravniku Narodnog pozorišta u Skoplju i književniku, izdaje na ime pomoći mesečno po dvesta pedeset dinara, i to počevši od 1. januara, iz partije 187 državnog budžeta“. ,

Biće da se Nušić nije pomirio sa Ovakvom odlukom, koja je mogla vređati njegov ponos i biti shvaćena kao omalovažavanje njegova ugleda, jer je nešto kasnije, 2. maja prednja odluka, od 2. marta, zamenjena novom: „da se g. Branislavu Nušiću, upravniku Narodnog pozorišta u Skoplju, izdaje na ime plate po trista pedeset dinara mesečno iz partije 165 državnog budžeta“, Ova odluka davala mu je pravo na razliku, za protekle mesece, od 100 dinara mesečno, koliko je novom odlukom dobio više.

Ni ovom odlukom Nušić nije dobio svoje prinadležnosti, na koje je po zakonu imao pravo. Ali se nije žalio iako mu je, pored ukinutog dodatka, i plata smanjena. Nušić će tek po oslobođenju podneti žalbu na ovaj svoj slučaj i mi= nistrovu odluku uzeti na nišan. Žalba je vrlo karakteristična za Nušića, nušićevska, pa je zato donosimo u celini.

„Gospodinu Ministru prosvete i vera.

Rešenjem gospodina ministra prosvete i crkvenih poslova, od 1. oktobra 1913. godine, postavljen sam za upravnika Narodnog pozorišta u Skoplju, sa platom od 400 dinara i dodatkom od 100 dinara mesečno. Budžetom, propisanim za Narodno pozorište u Skoplju, pod 1. januarom 1914. godine, na osnovu naročite sume odobrene državnim budžetom, ta mi je plata sa dođatikom ponova utvrđena i primao sam je kroz celu 1914. i 1915. godinu. Početkom 1916. godine ministar prosvete i crkvenih poslova našao je za shodno da mi

,

POKION SVAKOM PRETPLATNIKU aSTUBIJAa

bd e jika: »Zepiscl Maltee Lavride • riogae

LONČAR U FILMU ND ı O FILMU »FREDI NA DIVIJEM

ZAPADU«

puca i hvata

TELEVIZIJA• •MUZIKA 2” RADIO • FILM.• KAZALIŠTE

10—17. APRILA 1964. ı #. BROJ 2 = CIJENA 50 ·

PRILAZI OSETLJIVOJ

„STUDIO“ MATERIJI TELEVIZIJE, RADIJA, MUZIKE I POZORIŠTA

„STEWART GRANGER U SPLITU. Stewart Gronger, je ovih dama doputovao u Split sa svojom novom suprugom, prošlogodišnjom Miss Belgije“.

Prikaz filma „IMA LI JOŠ ANĐELA?“ „I tako jeđam smiomi švedski mlaGić s necbičnom “„prazvijenim smislom za dobre poslove ljudi, među ostalim, konzerve i jedmu lijepu zemljajinju. No prema mjoj se odnosi plašljivo kao da je i ona komzerviraena u limenci...“

O MUZICI:

. OPATIJA BAJNA IZA ZATVORENIH VRATA I KROZ KLJUČAONICU“ „MAŠKARE“ NA SUDU“

„Nenad Turkalj, zagrebački muzički kritičar, očekivao je da će barem na godišnjicu braka sresti Ivicu MBaliča, pjevača ansambla „Bijele strijele“. Ba-

lić je kao foto-repomnter smimio Prošlog ·

proljeća Turkaljevo vijenčanje.“

skine dođatak — što je u ostalom sasvim opravdano, jer nalazeći se u izgnanstvu njsam bio na ređovnoj dužnosti — ali pored dodatka gospodin min:star mi je sveo i platu na 350 dinara mesečmo, koliko sam primao · za sve vreme izgnanstva a koliko primam i danas.

Gospodin ministar je svakako imao

·sva zakonska prava da to učini, reše-

njem mi je data plata, rešenjem se ona može i oduzeti. ili smamjiti. Pa ipak nalazim da je u ovom slučaju nepravedno a donekle i nepravilno prema meni postupljeno, i to iz dva razloga:

a) Rešenje gospodina ministra prosvete od 1. oktobra 1913. gođine o mome postavljenju vnsta je ugoyora između mene i toga Ministarsitva. Ja nisam bio ukazni činovnilkk, niti sam ukazom premešten, već penzioner koji je ponuđen da se ovoga položaja primi. Postavio sam svoje uslove i gospodin minjistar ih je primio. Zato što su mi uslovi primljeni, a verujući da neće biti menjani, ja sam napustio Beagrađ i veće prihode koje sam tamo imao i doselio se u Skoplje, što mi je donelo da mi je danas celokupna kuća, tridesetgodišnja imovina do poslednje igle opljačkana. „Mislim dakle da je prema ovakvome stanju stvari i neopravdano i nepravedno da drugi ministar, koji zameni onoga prvoga, rekne: „mene se ne tiče kako si se ti sa bivšim ministrom sporazumeo, ja ovako hoću!“ i da mi novim rešenjem, pošto sam ja svoje obaveze ispunio, smanji platu;

b) Da je gospodin ministar tako postupio u redovnim i normalnim prilikama, on bi dao mogućnosti da biram: hoću li se potčiniti njegovom rešenju ili uzeti kapu pa ići. Ali gospodin ministar je učinio to u vremenu kad sam ja u jizgnanstvu morao sa porodicom da živim i još da izdržavam redovno deo porodice koji mi je ostao u Srbiji, Gospodin ministar je to još učinio i u vremenu'kađ je Kraljevska vlada stalno

|

ioznosi iednog „Sludija“

„Američka glumica Tucille Ball zaradila je toliko svojim +televizijskim

' nastupima da je odlučila da.više' neće

nastupiti na televiziji...“

„Ivo Robić· je bostigao još jedam za'Đažen uspjeh. Njegova ploča s Kaempfertovom. kompozicijom „Danke schčn“ (Hvala lijepa) bila je prošloga mjeseca bestseler u Venecueli.“

„PVORAC USPJEHA RAYA CHARLESA“ Na kraju:

„PRETPLATNICI „STUDIJA“ UŽIVAJU SLIJEDEĆE ZNAČAJNE POGODNOSTI:.., DOBIVAJU BESPLATNO, BEZ NAKNADE IKAKVIH TROŠKOVA OPREME I POŠTANSKIH TROŠKOVA JEDNU VRIJEDNU KNJIGU KAO DAR, PO SVOME ISBORU. (Sledi spisak knjiga.)

Posle čitanja ove „Jugoslovenske revije“, obuzima vas mučno osećanje da se, izgleda, ništa ne da učiniti ma području sprečavanja šunda, da su ljudi koji po svaku cenu žele dostići nivo bulevarske štampe isuviše jaki i mo ćni, i da nikada neće dozvoliti da se o televiziji pojave prave reči. Za ozbiljan televizijski časopis izgleda da nema novaca. Za ovakav štampani stupidni spektakl ima ih uvek „dovoljno. Najbolji mogući štit kojim se tvorci ove „revije“ mogu odbraniti od bilo kakvih primedbi jesu gomile pisama oduševljenih čitalaca. koja svakodnevno stižu redakciji. Normalno je da onaj ko nekome pruža drogu, ma kako ona

i

bila opasna, nelazi kod onoga koji je

prima oduševljen prijem.

Ozbiljnoj televizijskoj kritici preostaje jedino da digne ruke od borbe u kojoj nema nikakvog izgleda na uspeh, i da napiše jedno odđuševljeno pismo redakciji „STUDIJA“, u kome će zamoliti da se, recimo, u iđućem broju na naslovnoj strani pojavi slika simpatičnog pevača Ivice Šerfezija,

Ili da se pretplati na „STUDIO“, i tako dobije na dar epohalnu Knjigu

tpuno besplatno i bez ikakvih nak= nadnih troškova“, „LOVCI NA ZLATO NAŠEGA STOLEČA“ (iz spiska knjiga) od Heralda Steinerta.

Momo KAPOR

slučaj

težila da što veći broj činovnika uposli,

ne bi li im izvesnim dodđacima poboljšala stanje; kađa je Kraljevska vlada izdavala a ne smanjivala plate čak i pandurima koje je“ sreski načelnik svojim rešenjem postavio i najzad, gospodin ministar je to učinio u vremenu kađa je i poslednjem. štatisti i svakom momku moga pozorišta, koje: sam ja svojim rešenjem postavio, izdavana celokupna i neokrnjena plata. Na'taj način ispalo je da je moje rešenje imalo trajniju i pouzdaniju vrednost, no rešenje g. ministrovo.

Ja pouzdano tvrdim: od nekoliko hiljada činovnika i službenika, ukaznih i neukaznih, da sam ja jedan jedini u celoj Kraljevini Srbiji kome je plata za vreme ovoga rata smanjena. Ja ne mogu ni danas da razumem iz „kakvih je to razloga baš

'prema meni jedinome učinjeno, ali sam uveren da iz razloga štednje nije, jem -

bi ta mera i na druge bila primenjena, jer tek se ne može reći da je sa mojih 50 dinara mesečno bila zadovojena potreba štednje u državnom budžetu,

Po ovome nisam do danas činio nikakve korake, ne zato što mi je smanjena plata bila dovoljna · (veličinu smamjene plate čine danas moji dugovi u inostramstvu), već što sam strpljivo čekao povratak u Srbiju, pa podnosim molbu za povraćaj zadržate mi plate u 50 dinara mesečno, od 1. januara 1916. godine do danas i regulisanje moje plate za dalje.

Čast mi je zamoliti Vas, gospodine ministre, da po ovoj molbi izvolite doneti pravednu odluku.

5. novembra 1918. godine Skoplje

Ponizan Branislav Nušić

Upravnik Narodnog pozorišta i

u Skoplju“.

9. aagrabd 1919. godine” Ljuba Davidović, ministar prosvete, donosi ovakvu odluku: „Prema ovoj predstavci odobravam da se g. Nuš'ću od 1. oktobra pr. Bod. izdaje po 400 dinara mesečno na ime plate i po 100 dinara mesečno na ime dođatka, koliko je i pre početka rata primao na teret 165 budžetske partije. A za ostalo poiraživanje neka se obrati zasebnim eo a

Tako je najzad Nušićev slučaj · končan,

Gavrilo KOVIJANIĆ

_. likovna... umetnost \ +

Osam beogradskih slikara

Galerija Kolarčevog nayodnog univerziteta

| novookvorenoj galeriji Kolarćevog univerziteta, koja predstavlja lep doprinos intenziviranju već razuđenog likovnog života Beograda, izložili su svoje radove slikari mlađe beogradske generacije: Gaga Vuković, Radomir Damnjanović, „Branko Protić, Svetozar Samumović, „Zoran Pavlović, Leonid Šejka, Dragan Lubarda i Radomir Reljić. !

Do pre nekoliko godina DBgapBEVGHO zapažemi kao entuzijastični uzletmici u sfere mneispitanih mogućnosti, „varljivih“ koncepcija, ovi slikari danas predstavljaju ne samo stvaraoce koji su na neki način raskinuli sa tradicionalnim plastičnim shvatanjem, nego i zrele ličnosti sa određenim stavom, sa sigurnim osećanjem i venom u realnost postavljenih ideja. I ne samo to, bezmalo, svi oni danas u kontekstu savremenih likovnih strujanja u Srbiji imaju svoj udeo u širenju lepeze tih strujanja, u potpunijem formiranju izvesnih tendencija, tačnije — u stvaranju fizionomije našeg savremenog slikarstva,

U celini uzeta ova grupa od osamslikara može «se podeliti po nekim. osnovnim odrednicama u dve tenden.cije, u asocijativno-nefigurativnu i sim·bolično-nadrealnu. e

Prvoj tendenciji pripadaju #slikari koji u. spektru nefigurativnog izraza· provlače katkad i daleku aluziju na objektivnu realnost da bi se u totalnom prevazilaženju ovakvih aluzija okrenuli: svojim unutarnmjim preokupacijama. To: su Gaga Vuković, koja svoje vizije podređuje kolorističkim harmonijama, s tim što je njihova zvučnost ponekad u mogućnosti. da dočara i određenu atmosferu (u tom pogledu bismo istakli njen akvarel „Stara fotelja“), Zoram Pavlović, predstavljen prvi put crtežima, preko senzibilno razigranih linija, koje su u funkciji likovnog znaka, suvereno iskazuje jedno osećanje prirode gvedeno često na materiju tamnih obrisa i Branko Protić, koji ličmu dramu transponuje kroz zgusnut registar slikarske materije. On se ovog puta predstavio i dvema slikama u svetlijoj gami, no, čini se da njima unekoliko nedostaje. ona Protiću svojstvena emocionalna slojevitost što se, ogleda u slici, „Kompozicija III“, ·

U podneblju druge tendencije, daikle, simbolično-nadrealne, nalaze se autori zaokupljeni takvim sadržajima života, koji materijal:zovani u slike odnosno crteže dobijaju izgled neuhvatljivosti magijskih dimenzija i uprkos tome što egzistizaju kroz viđene stvari, ali stvari shvaćene kao simbol. U tom smislu Radomir Damnjanović, inače poznat po uzletima u beskrajne prostore u kojima su ovaploćeni pitoreskni „geometrijski znaci kao spona realnog i nadrealnog, apstrakinog i figurativnog, iza čega stoji latentna težnja ka opštem jedinstvu, i ovoga puta potvrđuje svoju osobenost širih razmera, naročito slikom „Kabine na peščanoj obali“, Svetozar Samurović karakterističan po svojim ambijentima „sna i mašte“ izrazito lirske intonacije, sve više se bogati difuznim osvetljeniem, duhovitijom formulacijom. Leonid Šejka teži da kroz klasičan koncept izrazi ličnu varijantu pogleda na svet i slikarstvo, otuda njegova rešenja, iako nose patinu klasika, preobražena posredstvom novih sadržaja, odišu savremenim „nemirom. U traganju za poezijom famtastičnih svetova usmereni su krhki crteži Dragana Lubarde. Radomir Reljić, preko slobodne deformacije, odveć brutalnog tretmana bez preciozne desk.ripcije, eksponira pretenziju razgolićavanja ljudske strasti, njihovih sudb'na, transponovanu uvek tako da se nalazi na granici komike i tragike, jetkosti i saosećajnosti. Opšti utisak koji ostavlja ova izložba oličen je u raznovrsnosti izraza njenih izlagača, u iznalaženju vlastitih likovnih metafora, ili, pak, u tenziji da se u domenu eviđeninih evropskih umetničkih odjeka pronađe svoja varijanta u cilju ličnog tumačenja i obli~

kovanja, ROZIC

eee

Vladimir"