Nova Evropa

Bručolijevi »Dijalozi« za poznavanje Dubrovčana u Veneciji, U preko dvadeset dijaloga sudjeluju Dubrovčani, kao braća Nalješkovići, Luka Crijević, slikar Vlaho Držić, itd. Medju korespondencijom Pijetra Aretma malazi se jedno pismo. upućeno slikaru Držiću, u kojemu mu zahvaljuje što mu je darovao umjelnički izradjenu kožnatu kutiju za češljeve, i u kojemu laskavo govori o Držićevim »>»meravigliose opere«, Još dva pisma Aretina adresovana su na Dubrovčame, Osobito Je jedno interešanino: Marin Gjorgjić, koji je slučajno jednom govorio u Veneciji s Aretmom, obratio se je na njega moleći ба da mu pošalje svoju komediju »La Cortigiama«, Kad mu Aretino nije odgovorio, Gjorgjić mu opet piše, ali prilično oštrim tonom; Aretino mu odgovori jednim od svojih nmajžučljivijih pisama,

Možda su najvažnije stranice u knjizi G, Torbarmne one koje se bave boravkom nadbiskupa Bekadelija u Dubrovniku (vidi i »Novu Evropu« od 16, marta 1930), jedne od najmarkamtnijih ličnosti u pogledu veza Dubrovnika s Italijom, Bekadeli je bio prijatelj najistakmutijih ljudi ondašnje Italije, kao Bemba, Mikelangjela, Ticijana, itd,, Druge godine svoga boravka u Dubrovniku restaurirao je on jednu staru vilu ma otoku Šipanu, koja mu je imala da služi kao ljemnikovac, Za ovu vilu naslikao je slikar Dom Pelegrino Brokardo (Pellegrino Broccardo), koji je došao s Bekadelijem u Dubrovnik, ogromnu sliku. Ova je predstavljala grupu glasovitih ljudi, medju Коjima i Bekadelijeve prijatelje: kardimala Kontarini (Contarini), Bemba, Frakastora (Fracastoro), Sanacara (Sanazzaro), Navagjera (Navagero), i Mikelangjela, U ljetnikovcu, Bekadeli je mmogo čitao i pisao, On sam veli o tome: »Ja provodim mjesec ili dva ljeti u svojoj vili, koja se malazi na raskošnom otoku, gdje uživam. divan pogled na more, čija ljepota ne uzmiče pred. Pradalbinom ,,. pokatkada, ali raro et prudenter, posjećuju me muze, osobito u ovoj vili... i bude u meni najsladje moje uspomene«, Bekadeli je kroz dvije godine sakupio toliku knjižnicu, da je mogao da piše Gjirolamu Bagju (Girolamo Bagio), kad je ovaj imao da ga posjeti u Dubrovniku, da ne nosi sa sobom knjiga >perchč quinhavemo assai«. Što je to značilo za Dubrovnik i za dubrovačku kulturu, ne treba da se naročito ističe,

U drugom dijelu svoje radnje, G. Torbarina bavi se utjecajima koje su vršili talijanski pjesnici ma samu dubrovačku književnost, ] u tom pogledu iznio je pisac vrlo važnih i nepoznatih fakata. Poznato je, da je najglavnija značajka majstarijih dubrovačkih pjesnika konvencijonalnost i bezličnost izražaja, Motive, uporedjenja, epitete, i uopće sve pjesničke »rekvizite«, uzimali su dubrovački pjesnici, neasimilirajući ih ličmo, iz Serafina [Serafimo Ciminelli dal Aquila), Olimpa, Kristo-

203