Nova Evropa

klase postoje; ona to i ne može da bude, kad se samo uoči način na koji se stvaraju i postavljaju državni organi i državna volja. Državna volja, to je volja najačih u odredjenom momentu; u stvaramju državne volje me učestvuju podjednako sve grupe. Stvarači državne volje rekrutuju se, danas, ponajviše iz redova gradjamske klase; ali i onda kad i druge klase participiraju na vlasti, i onda se nikad ne ide tako daleko da bi se rušili osnovi najače grupe. Doduše, država danas пе uzima u obzir samo gledišta jedne grupe, ali samo do izvjesne granice ide u susret svim grupama; ona često žrtvuje nebitne, da bi sačuvala bitne interese, Ali manji stepen ekskluzivnosti još ne čini državu grupno neutralnom, pa se nameće pitanje: ako bi planska privreda imala da realizuje socijalni princip, i da zavede kakvutakvu socijalnu pravdu {a zagovarači planske privrede u reformiranom kapitalizmu te ciljeve postavljaju), kako će država to da učini kad nije klasno neutralna? Država će biti prisiljena da da više važnosti mferesima jedne grupe pred interesima druge (pa ma se pritom poslužila mistifikacijom da se radi o »nacijonalnim« interesima); radi toga dolaze u mesaglasnost: teorijski postavljeni ciljevi planske privrede i realne klasne relacije, Razne su klase nejednako snažne, bio kriterij ma koji: ili brojna veličina, ili ekonomska snaga, ili kulturni nivo, ili organizovamost (komore, smdikati, zadruge, partije). Zato bi pri izgradjivanju planske privrede država postupala neobjektivno: ona ne bi mogla da pomiri interese svih grup4, kad su oni tako suprotni! Svojim bi planskim postupcima, u takvom stanju, država vjerojatno stabilizovala ekomomski život, jer bi stvari stavila pod svoj nadzor; ali to je Još daleko od režima klasne neutralnosti, socijalnog mira, i ekonomskog osiguranja svih grupa. Bitno je za čitavu stvar fo, da država ne bi mogla da bude neutralna u rješavanju najbolnijeg pitanja: odnosa kapitalističkih elemenata i onih koji iznajmljuju svoju radnu snagu, fizičku ili mftelektualnu, A bez rješenja tog pitanja, eflemema su sva zataškavanja socijalnog problema. (Zbog toga, fašistička privreda nije planska privreda, pa niti njezm početni stadij, | fašistička je privreda kapitalistička privreda, u suštini nimalo različna od drugih mefašističko-kapttalističkih sistem4,)

Da rezimiramo:; kapitalizam je profiterski i klasan; on ne garantuje planski postupak u internacijonalnim razmjerima, nego nacijonalno »rješava« probleme koji su uistinu internacijonalni; država je današnja tako konstitujisana, da me pruža dovoljno garancije za klasnu neutralmost, Zato se ne može na njegovu osnovu izgraditi ekonomski sistem, sa socijamim zadatkom koji bi nas imao obezbijediti protivu zala sadašnjeg ekonomskog režima, Očito bi stajali u disharmoniji: ciljevi planske privrede i osnova na kojoj ima ova da se gradi, a koja je kapitalistička,

271