Nova Evropa

Geteove Rimske Elegije

udledale su sveta, prvi put, amonimmo, u Šilerovu mesečniku »Ddae Horem«, godine 1795 {Tibimgem, Zwedter Band, VI Stack, str, 1—44), uz moto (iz Ovidijeve »Ars amaioria« I, 33):

Nos Veneram tutam consessaque furta canemus, Inque meo nullum carmine crimen erit.

Ranije, jula 1791, štampana je samo XIII Ele gija u »Deutsche Monatsschrift« (str, 185—188) u Berlimu, pod naslovom »ЕЈефе. Кот 1789«; а ГЕ1 е 61] а ostala je takodjer kao posebam otisak (na listu oktava), pod naslovom »Elegie«, uz nov moto (koji je kasnije — 1815, u drugo Kotino Izdanje, — došao kao »Vorspruch« pred Rimske Elegije, gde je i ostao):

Wie wir einst so dlicklich waren! Miissen 's Jetzt durch euch erfahren, —

dok je omaj latinski moto izostao već u »Spisima« {»Goethes Neue Schriften«, berimsko izdamje Ungerovo, godine 1800). Vlastoručni rukopis Geteov 20 Rimskih Elegija ostao je, u jednoj ukoričenoj sveščici maloga folija, na 40 lista dobre hartije, sa prvim naslovnim listom i motom, dok je na drugom listu Gete bio ispisao »Erotica Romana«, pa to precrtao da боге паре »Ele giem«, i ispod toga »Rom 1788«, a onda je preko cele stranice prevukao olovkom; na trećem listu počinje tekst samih Elegija, Jedam kasniji rukopis (dugog kvart-formata], na šest lista, sadrži još četiri Elegije u Geteovu prepisu, ukupno 56 distiha [i to I sa 16 distih4, II sa 24, III sa pet, i IV sa 11 distih4), koje nisu ušle u »Hore«, ni posle u Geteove Spise, zbog »nezgodnih mestA4« [»anstossige Stellen«); Šiler je doduše bio spremam da ih donese skraćene, tojest bez nekih stihova, ali ih je Gete radije sasvim izostavio. Ovi stihovi {prvobitno II i XVI Elegija, i Još dve manje) objavljeni su — bez dvanaest distiha — tek iz Geteove rukopisne zaostavštine, godine 1887, u kritičkom delu Vajmarskog Izdanja Geteovih Dela (I svezak, urednik Gustav vom Loeper, »Lesarten«, str, 412. 419/420, 423. 424,), kao »istorijska gradja«.,

Kao što se vidi već iz ovog kratkog opisa Geteova rukopisnog materijala za Rimske Elegije, pesnik je nazvao, u prvi mah, ove svoje pesničke sastave »Erotica«, pa je to ime upotrebljavao i u pismima prijateljima {tako F. Jakobiju, 31. oktobra 1788: »Hier em Erofikom«; Hercogu Karlu Avgustu, 12. maja 1789: »Von den Eroticis habe ich Wielanden wieder vorSelesen«, i 6, februara 1790: »Gestern ist das erste ЕгоНсоп 11 diesem Jahre zu Papier gekommen«; i pre toga, 8. maja 1789, Kneblu: »Indessem ist ein nagelneues Erotikon angelangt«, i

249