SRĐ

— 783 —

0 čemu bjesmo govorili, ili, bole reći, o onome na što bjesmo jedan đrugoga u tom govoru potsjetili. „Siromah Sinia! Ko bi se nadao". . . i ja sad ponovim u sebi riječi svog prijateja, ali u drugom smislu... Ko bi se nadao, da cemo se tako brzo zaboraviti? A bili smo tako iskreni, tako predani i povjerjivi drugovi, da jedan bez drugoga nijesmo ni za časak mogli biti! Dijelili smo zajedno i zlo i dobro, tugu i radost, i proveli nerazdvojno cijelu svoju mladost, najlepše doba svojeg života, i zaklinali se da cemo takvi do groba ostati. Pa sve to zaboraviti?! Cudnovato zaista, kad ne bi bilo logično . . . Da, logično. Inače, kakvog bi smisla imala poslovica: ,,što je da]e od očiju, to je daje i od srca"? Jest, vrijeme sve izgladi. Ono je strašno zubato; ono ruši svjetove i presuši okejane, pa zar mi, |udi, da mu se odupremo?... Siromah Šima, gdje li je sad? Sta li radi? Ili možda i ne radi ništa. .. Možda je doradio! Ah, teški su putevi života, mučno ih prelazi i onaj koji pravim pode, a ko skrene na stranputicu, taj, Bog me, ne otide daleko ... Posjedni put pisao mi je prije deset godina, pri svom polasku u Bosnu, a od tada ni traga ni glasa! Mislio sam da ga odvratim od toga puta, ali mu ne odgovorih. Znao sam da bi to dockan i uzaludno bilo činiti. .. Tom prilikom on mi posla 1 jedan rukopis s molbom da ga pročitam i ocijenim, pa zajedno sa tom svojom ocjenom, da mu ga vratim na negovu novu adresu u Bosnu. Naravno da sam ja taj rukopis onako letimično pregledao, bacio ga negdje u čošak, i tu zaboravio i nega i negovog pisca. I tek se sad toga sjetih. Sjetih se i još mnogo koječega iz naše prošlosti, a naročito naših prvih „kniževnih pokušaja", koje do duše nije niko nikad čitao, ali kojih je ipak bilo. Bila je, na primjer: „Ерореја hercegovačkog ustanka" (čini mi se tako smo je bili krstili i prije henog rodena) koju smo zajedno pisali, t. j. ne zajedno, nego je svaki morao početi sa po jednog kraja, i tako tjerati dok se ne sastanemo na izvjesnoj, ili boje reći, na neizvjesnoj tačci, i tu obje polovine ne sjedinimo i ne sastavimo jednu ejelinu! Da bi pak ovu genijalnu misao što uspješnije izveli, podijelili smo bili cijelu Hercegovinu na dva ravna dijela, t. j. na sjevero-istočni i jugo-zapadni, a drum