SRĐ

- 854 —

USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemli g. 1813. i 1814.*) (Kraj). — A. P. Uprepastiše se ona vlastela, kad čuše tako iznenada, da je knez Natali na vratima od grada, te onaj eas priopćiše generalu Milutinovidu vijest o pobuni u gradu. Ta vijest uplaši jako Milutinovića; on ne umjede više kriti, da ga je pregovornik francuski vee bio obavijestio o onomu, što se bijaše đogodilo u gradu. Doista uspjevši genero Montriehard utišati narodni bijes obavezom da ee se predati, odmab pristane na to i pošje svog adjutanta u Grruž. Uvjeti, koje mu neprijatelj nametaše, prevee ga ponizivahu; pregovornik ih ne mogne primiti. Vrati se opet u Dubrovnik; ali tu vatra uzbune bijaše vee uništila svaku sjenu francuske vlasti. Montrichard, nalazeći se uvijek opkojen navalom puka, morade se podvrći svakome zakonu. Neka vlastela, u sporazumu s pukom dubrovaekijem, bijahu predložila, da mu učine potpisati kapitulaciju vlasteli. Ali svi se ne umjedoše složiti u tako važnoj tačci. Pregovornik vraća se opet u Grruž, a stanovnici gradski puštaju ga slobodno ići, a da ni ne obavijeste ustaše o onome, što se bijaše đogodilo u gradu. Puštaju da kapituluje utamničeni genero i ne znaju izvući nikakvu korist iz tako povojnih događaja. Neki građani bijahu mnijena, da se sklopi jedan ustav prama potrebama dubrovačkog naroda i da se sastavi vlado aristo-demokratska pod pokrovitejstvom saveznih vladara; ali većina prostoga puka, ne poznavajući svoju vlastitu korist koja bi im došla od tako jake potpore, ne činahu drugo već u vas glas tražahu kapitulaciju, i ne znajući što bi ta imala sadržavati. U toliko Milutinović, zadovojan da je bio obaviješten budnošću Natahjevom, obustavi kapitulaciju i pođe na brod zapovjednika engleskoga; ali u toliko ne može zapriječiti, da se Kaboga sastane s Natalijem. Reče samo nešto na tajno Kabozi i dade mu jedno pisamce za majora Marojevića, koji se nalazio

*) Vidi br. 13 „Srđa".