SRĐ

— 911 —

i za onu negovu jeretičlm knigu o umjetnosti. — Zar ne vidite gdje iz brazda ovoga kneza огаба niče divan usjev! Zavještaj ovog velikog težaka naslijediće budući pasovi, jer onaj protest, koji vidimo u odlicnim Cehovjevim satirama protiv morala ruskoga društva, jeste duh duha Tolstojeva; isto je tako i hegov duh u mracnim opisima Gorkoga, s kojim se sretamo u bijedi „Bivših I^udi". Ova je revolucija duhova izašla iz sobe za rad u Jasnoj Pojani. Tamo je onaj mač, tamo ogan.... tamo — sam ruski narod. Suncem ožareni Tolstoj stoji kraj kolijevke mlade Rusije. Preveo s nemaikog Beč. G. P. Ivezić. PROBLEM PROSTORA. — Kalikst Tadin. — (Кгај). Neki moderni fllosofi s Balmesom tvrde da prostor nije drugo već aktualna ekstensija realnih tjelesa, tako da ne postoji prostor već samo ondje gdje ima tjelesa. Oslanajući se na Balmesa, oni su zaboravili da je i sam Balmes upoznao protivurječnost u koju negova teorija upada.') Kada bi smo po ovoj teoriji zamislili n. pr. jednu čašu iz koje bi odstranili sva tjelesa, vodu, zrak, eter, itd., odstranili bi smo također i prostor, — mogli bi smo tada predstaviti sebi nezine strane kao da se dotiču, što se protivi realnosti. Prostor i aktualna ekstensija tjelesa nijesu dakle identicni. Drugi uviđaju u prostoru nešto apsolutno, jedan atribut božanstva. Ovako je mislio Newton, koji je prozvao prostor sensorium divinitatis, i Clark, koji je, u svojoj prepirci s Leibnizom, smatrao beskrajnost božju kao onu koja sačinava prostor. Jednako je roislio pod drugim terminima i Malebranche, psiholog Kartezijeve škole. „Kada vi posmatrate, veli on, shvatjivi prostor, vi vidite samo arhitip materijalnog svijeta u kojem mi

') Philos. fondam.f t. III, chap. 12, n° 83.