SRĐ

ŽRTVA.

37

zanaka svom snagom svoga glasa, ali to Mariju ne trže iz misli. Dvije t,uke i eetiri kokoši, kao šest pernatih avetina, sletješe на strehe na kojoj noćivaju i stadoše kjucati noge domaćici, gledajući je usijannn očicama, kao da kažu: ili nas hrani ili s nama pod nož!" zlli ni to ne pokrenu Papkovicu. Sjedi podnimlena na suhim laktovima, nepomicna, sa ukoćenim pogledom na iskrliane vratnice od dvorišta. Kroz otvorena kutna vrata čuje klučane vode na ogništu, a na mahove dim izbija i zapahnuje nu i živinu. Kokoši zarakoliše, tuke zakliktaše, magarac јабе zareva, sunce joj mlaznu u oči, i tek tada Marija zavrti glavom i reče glasno: — Pomozi nam Majčice Božja! Začu se tutah koraka u kuci i zvonak glas viknu: — Ajde, majo! Stasit mladić u gaćama i košuji, gologlav i bos, stade kraj stare i poče se tehliti i zijehati. Kroza zijehane dodade: — Aj, gladan ti sam, kao da osam dana nijesam ništa okusio! Ajde, staral... Iš! vrag vas odnio! I ritnu se svojom snažnom nogom na onivinu, koja se razleti protestujući. Marija ga gledaše sa neiskazanom miloštom materinskom. Sva dotadašna briga i sjeta iščeznu sa henog staračkog lica, te kroz hega sijnu i čisto ga ulepša materinska duša. Sa ponosom pratila je pokrete negovih silnih mladićkih udova i prilijepi pogled na negovu lijepu glavu, rumenih obraza, crnih očiju i crnih nausnica, snažnog vrata i širokih grudi, pa ponovi ali šapatom: — Pomozi nas Majcice Isusova! — Šta to veiiš, stara? zapita mladić nasmijav se, te mu sijnuše zubi kao niz bisera.. . Veliš mi, da mi ne ćeš dati ručka, je li? Stara s nategom ustade, zamahnu kao da će ga tobože ćušiti, pa uđe i iznese bukaru vode, te mu je dade, preklonivši se pred him i prekrstivši se. On je stade polijevati. Pošto se baba isplaka i obrisa lice rukavom, a ruke opregjačom, uze ona nemu sipati vodu u pregršt, pa završi izlivši mu pošjedne kapi za vrat. Ona uđe u kuću, da svari kašu, prvo i glavno jelo Zagoraca, a on snimi nešto slame sa strehe i prosu je pred magarče, tepajući mu: