Židov

naša stvar dođe pred odbor desetorice. Neka se važnost toga uspjeha ne podcijeni. Kod prosuđivanja našega problema ne mogu se upotrebiti mjerila drugih problema. Naš je položaj sasvim osobit i drugačiji nego ma kojega naroda i zato trebamo sasvim posebnu taktiku i metodu. Največu nara je poteškoću zadavala uvijek upravo ova osobitost našega problema, jer nije (bilo lako za nežidove, da uoče i razumiju sve te razlike i posljedice, koje odatle nužno moraju da proizađu. Pa ne samo da dza nas nije stojao narod na svojem teritoriju, kako je to kod drugih slučaj - nego mi uopće nijesmo imali' dokaža u ruci, da govorimo u ime naroda.. A pravo samoopredijeljenja naroda, za druge tako jasno i jednostavno, kod nas imade posve drugo lice, kad se govori o Palestini. Mi se ne j>ozivamo na onih 60.000 Židova i šezdesetak židovskih kolonija u Palestini, kada tražimo ispunjenje cijonizma. Da kojom nesrećom u Erec-Israelu neraiat nijednoga Židova i nijedne židovske kolonije što je doista vrlo lako moglo bitir, zar mi danas ne bismo ipak tražili Palestinu za židovski narod? Pravni je naslov i temelj naših zahtjeva u drugome J mi ne krzmamo, da to istaknemo. Uostalom ima p recedens u nedavnoj prošlosti, gdje je osnovana Grčka kraljevina na teritoriju, gdje su Grci bili u neznatnoj manjini. A danas je tamo jedna zdrava, nacijonalna grčka država. Moramo dakle uvijek tražiti, da se naš prdblom gleda pod njegovim specijalnim, gotovo jedinstvenim prilikama Samo je ondia moguće valjano prosuditi značenje naših predloga ma mirovnu konferenciju. U našoj smo se taktici morali prilagoditi našem starom stanovištu, da nam je potrebna ‘dobrohotnost sviju vlasti. Mi se nijesm omogli zadovoljiti s time, da tražimo za nas samo većinu u mirov. konferenciji, niti smo mogli raditi s intrigama, iskoriščivanjem suprotnosti između vlasti. Mi smo morali uvijek ići ravnim putem i nijesmo nikako smjeli protivnosti koje vlade uzeti kao gotovu činjenicu, naprotiv morali smo neprestano nastojati, da predohijemo za nas upravo one, koji su nam protivni, jer jedan neprijatelj može više škoditi, nego desetak prijetelja može koristiti. Zato mi na primjer ne možemo iskoristiti činjenicu, koju bi možda svaki drugi narod bio kadar iskoristiti 1 , da nam se s jedne strane mula daleko više, nego sami tražimo, ali se to ne čini nama za volju, nego za inat nekomu. Takovom se politikom nadamo postići, da će naši predloži po mirovnoj konferenciji biti prihvaćeni jednoglasno, dakle i po vlasti, koja nam pored nekih izjava simpatije u toj stvari ne izgleda sklona. Zato mi tečaj te sjednice mirovne konferencije možemo prilično tačno predvidjeti i ne računamo s neugodnim iznenađenjem. Nu upravo zato je potrebno, da se s Vašom moralnom potporom odmah povratimo u Pariz. Na koncu konca ne valja zaboraviti: I ako mi političke ugovore ne samo ne smatramo komadićem papira, nego ih držimo vrlo nužnim temeljima za uređenje odnosa i garancijama za mogućnost rada a cijeli naš politički rad u ove zadnje tri godine i nije išao nego za ostvarenjem takovih ugovora, ipak nam ni kakovi ugovori, nikakove vlasti i ni kakove izvanjske sile ne mogu dati, ako

mi sami ne bi bili kadri uzet i ostvariti: Židovsku narodnu domaju u Palestini. Sve ovisi i dalje o nama samima. (Burno odobravanje).

Prijedlozi konferenciji mira.

Nakon odmora čitaju ee prijedlozi uručeni 3. 11. 1919. po cijonističkoj organizaciji mirovnoj konferQnciji u Parizu u Engleskom tekstu. Oni sadržavaju ova poglavlja: I. Prijedlozi na mirovnu konferenciju (u pet glavnih točaka) s prilogom: »Granice Palestine«. 11. Obrazloženje Istorijski pravni naslov (s prilozima). 111. Velika Britanija kao mandatarka Lige naroda. IV. Granice Palestine. V. Predloži na mamdatarsku silu. VI. Zemljišna komisija. VII. Židovsko vijeće za Palestinu (Jewish Council). VIII. Cijouistiička organzacija. IX. Zaglavak. U predlozima na mirovnu konferenciju traži se od velevlasti: 1. priznanje istorijskog pravnog nar slova ž : dovskoga naroda na: Palestinu i prava Židova, da u Palestini opet obrazuju narodnu domaju. 2. granice Palestine, kako su ustanovljene u prilogu. 3. suverenitet Lige naroda nad Palestinom pod vladom Engleske kao mandatarke Lige naroda. 4., 5. govori o vlastima mandatairske sile, koje moraju smjerati na uvedenje talkovi h političkih, administrativnih i ekonomskih ustanova, koje bi osigurale osnutak židovske narodne domaje i kasnije samoupravu, sve dakako bez uštrba za prava Nežidova u Palestini i Židova izvan Palestine. U tu svrhu ustanovljuju se neki općeniti postulati: promicanje židovske emigracije i kolonizacije, saradnja vrhovnog »Židovskog vijeća« i njegove zadaće, što veća lokalna samouprava, zaštita Svetih mjesta. U »Obrazloženju« govori se: 1. 0 zemlji kao istorijskcj domaji' naroda, koji je tamo došao do svojega najvećega razvića i stvorio najveće etičke vrednote u korist cjelcga čovječanstva, dok nije odande silom otjeran, a da nikada nije Aapustio nadu u povratak. 2. 0 položaju Židova u Gal u tu, koji traže takovo riješenje. 3. i 4. O povoljnim pcsljeciraa obrazovanja te domaje za Židove, koji će ostati u Galuti, kao i za te zemlje, u kojima bi Židovi ostali. 5. 0 stanju zemlje, koja to riješenje treba za svoju regeneraeiju. Nadalje se govori o oduševljenom i požrtvovnom radu, te o investicijama židovskoga naroda u zemlji zadnjih 30 godina, o sposobnosti Zidova za poljoprivredu, o kolonijama, o oživljen ju jevrejskoga jezika, o jevrejsikoj univerzi u Jerusalimu, o radu i investicijama Židova a napose cijonističke organ, u Palestini za vrijeme rata, o velikom pomoćnom, obrazovnom i higijenskom radu, o mogućnostima budućeg razvitka, o pripravnosti Židova, da pođu u Palestinu. Konačno se spominju akti, kojima su pojedine vlade priznale istorijski pfavni naslov jevrejskoga naroda na Palestinu, a Engleska i Francuska deklaracija citiraju se u cijelosti. % U poglavlju »Velika Britanija kao »nandatorka Lige naroda« iznose razlozi za podijeljenje mandata toj velevlasti: od-

nošaj Engleske prema židovskom palestinskom problemu na temelju engleske literature i politike, Oliwer Cromwell prema Židovima, Engleska povodom krvoprolića u Damasku, projekti Engleskih Nežidova glede židovske Palestine prije g. 'lBBl., Lawrence Olimpbatut, El-Arisch, Uganda i Balfourova deklaracija, odluka američkog svežidovskog kongresa od 16. XII. 1918., kongresa palestinskih Židova od prosinca 1918., te rezolucije židovskih uarodnih kongresa u zemljama bivše ruske carevine i austrougarske monarhije. U poglavlju »Granice« obrazlaže se predlog glede granica Palestine. U poglavlju »Prijedlozi na mandatarsku silu nalaze se neke direktive pollitieko-tehničke naravi za karakteriziran je zadaća i funkcija, te sile i sudjelovanja Jewish-CouncMa sve do vremena, kad se u zemlji bude mogla obrazovati samouprava. U poglavlju »Zemljišna komisija«, ure-‘ đuju se u sedam točaka funkcije komisije, koju će imenovati engleska vlada, a imat će ne dirajući ni u čija postojeća prava provesti nužne zemljišne reforme, a u tu svrhu izmjere, ustanovljenje vlasništva nad zemljom, spriječenje zemljišne špekulacije, reguliranje kolonizacije, porezni sistem, disponinanje sa zemljištima, koja nijesu u privatnom posjedu. Poglavlje »Židovsko vijeće za Palestinu «opisuje konstituciju i punomoć toga odbora, koji će se imati izabrati najkasnije 1. I. 1920. po svežidovskom kongresu u Jerusalimu, koji kongres imade da dade samome sebi i »Židovskom Vijeću« konstituciju i odredi punomoć u suglasju s duhom zaključaka mirovne konferencije i u sporazumu sa mandatorskom silom. Nacrt suradnje toga Židovskoga vijeća sa palestinskom vladom i zemljišnom komisijom naročito u pogledu emigracije, kolonizacije, kreditnog sustava, javnih radnja, koncesija, školstva, rasporezivanja, izdavanja javnih obveznica i t. d. Nadalje se govori o sastavu provizornoga »Židovskoga vijeća« do obrazovanja stalnog vijeća, te sudjelovanje potonjega kod svojevremene predaje palestinske vlade u samoupravu Palestinaca. Poglavlje »Cijonistička organizacija« sadržava nekoliko uputa o eijonističkoj organizaciji rijenom vodstvu i zastupstvu. Poglavlje »Zaglavak« glasi doslovno: »U svim krajevima svijeta mole Židovi na Jom-Kipur, da bi se svi narodi složili u jednu zajednicu i da bi božja volja vladala nad cijelim svijetom. Uslišanjem te molitve nadaju se Židovi, da će im biti priušteno zauzeti dostojno mjesto u zajednici nareda. Njihov je cilj, da u Palestini obrazuju jednu vladu, koja hi bila posvećena socijalnoj i na cijena! noj pravednosti, koja bi se jednako negdašnjoj Židov, zajednici vladala u duhu jednakosti i pravednosti, kako je došlo do izražaja u velikoj zapovijedi našega zakonodavca: »J ed a n zakon neka bude za vas i za tuđinoa u zemlji!« Spomenica je potpisana po; Lordu Walteru Rotschildu (na kojega je naslovljena Balfourova deklaracija), po Nahumu Sokolovu i Chaimu Weizmannu u ime cijonistieke organizacije, po Julianu W. Mačku, Stephanu S. Wise, Harry Friedenwaldu, Jakobu de Haas, Mary Felsu, Louisu Rohinsonu i Bernardu Flexneru u

STRANA 10.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 12. i 13.