Nova Evropa

bio sudeonik i pomagač vladarske moći i njenih organa, »Gospoda su ostala ista«, veli seljak, pa otuda zaključuje, da se je promenuo samo gospodar a da je nevolja ostala ista; i on je u pravu kad tako misli, jer ostala gospoda, ona koja su mislila svojom glavom i išla za svojim ciljem, danas su potištena i neorganizovana, ili su se — nemoćna da odole — podala rezonovanju G. Pašića i G. Pribićevića, i njihovim metodama, Nema stoga izgleda, da ćemo uskoro nadoknaditi propušteno i sustići naprednije narode u kulturnoj borbi, A kulturna borba ide pre opće vojne dužnosti i pre općeg prava glasa,

Alko bi dakle G, Radićem doista vladala misao koju je izrekao pred svojom masom 14, jula, na dan pada Bastilje i proboja Francuske Revolucije, onda bi on prvi imao da stupi medju borce za prosvetu, te da pomogne osloboditi mase od samoga njega, Ovako, kraj svih svojih poredjenja, tropa i ligura, basana i priča, i drugih stilskih ukrasa —, on zaludjuje narod mesto da ga ргозуесије.

Gospodin Radić danas je sit i bogat, slavljen i čašćen; sad bi već mogao da pomišlja i na potomstvo, pa da i zanj nešto uradi, A on to može samo fako, ako svojski pomogne prosvećivanju našeg seljaka u pravom smislu.te reči, tojest ako u njemu ubije veru u »Radića«, i u čudesa iz kojih će niknuti mirotvorna republika, a probudi veru u vlastiti razum, u pitanjima državne uprave, narodne privrede, i uopće politike; ako mu pomogne, da radom i borbom dodje do svojih nesumnjivih prava u ovoj njegovoj i našoj zemlji. Jer ovako kako danas stoje stvari u našem narodu, šuplja je fraza, i puka obmana, G. Radiću, ono što ste rekli na dan porušene Bastilje: da »nije narod jato gusaka, koje jednako gače, nego je zbor andjela, koji čudesa stvaraju«,

prof, J, Turić,

РЕКОНСТРУНЦИЈА КАБИНЕТА Г. ПАШИЋА.

»Еј кукавно српство угашено !...«

При последњој реконструкцији владе Г. Пашића, ушли су. у њу, папокон, и Др. Војислав Јанић и Др. Драгутин Којић. Они су, уосталом, још и фалили. Са та два радикална, букача, комплетиран је кабинет који ће — ми то тврдимо пред целим светом, по цену наше новинарске репутације остати у аналима ове земље као јединствена, поруга на сваку поштену и озбиљну народну политику и државну управу. Били смо случајно у Београду кад је ова »реконструкција« вршена, и гледали смо изблиза како до тога, долази, и шта, се иначе све ради по министарствима и са министарствима, Ив даљине, ствар је невероватна и изгледа гротескна; из непосредне близине, она. постаје објашњива, и јасна, али човека, подилазе ужаса плаг мови док све то гледа, и слуша. Одваја нам се мисао за, часак У туђину, и ми се — у страху за ову нашу земљу, коју при свем том и још увек волимо — питамо: шта, ће рећи Ситон-Ватсон, шта, ће рећи остали наши пријатељи у Енглеској, кад чују да су поп-Јанић и Драгутин Којић постали министри ма у Југославији 2'!...

157