Nova Evropa

Varšava je milijonski grad, sa starim #гаф сата, за уеђkom kulturom, evropskih razmera: velegrad. Poljska je dala čovječanstvu ljude svjetskog značenja: Košćuško, Šopen, Mickijević, poljski generali Revolucije 1848 i Pariske Komune. I pečat nečeg evropskog, općečovječanskos, osjećaš u Varšavi, u njenim ulicama, u njenim muzejima, knjižnicama, kazalištima. Starina se ponekad ističe i odviše. Uniforme policista i oficira {a Varšava ih je prepuna) potsjećaju na istorijske muzejske uniforme, za savremenu stvarnost one su zastarjele barem za pedeset godina! Radničku klasu, radnički pokret, malo osjećaš u Varšavi; oni su se povukli u predgradja koja opkoljavaju Varšavu. — Duh prošlosti, aristokratizma, ambicija Poljske iz 1771, jači su u Varšavi nego savremeni stvaralački clan; ekonomski život — bez dinamičnosti, demokratija — bez poleta. Ritam savremeno8 života Varšave i uopće Poljske još je pridušen, ponižen posljedicama velike krize, Osjeća se i psihološka depresija.

Kako će ići stvari dalje? — U Poljskoj vlada nada u poboljšanje. Ona je baš dobila novu vladu, vladu »političkog smi-

renja i ekonomske obnove«, — prema riječima njena vodje. Diktatorske tendencije u Poljskoj postaju slabije, političke slobode se vraćaju {amnestija), — zastrašena demokratija skromno

podiže glavu, To je svakako zanimljiva pojava.

Ali se moj boravak u Varšavi brzo primiče kraju. Imao sam prolaznu vizu kroz Poljsku sa pravom boravka od tri dana, Pitanje produženja skopčano je tu sa toliko birokratskih teškoća i finansijskih troškova, da sam ja čarobnoj i nešto turobnoj prijestolnici na Visli morao brže-bolje reći: Zbogom!...

III Česi, za razliku od Poljaka, privlače svakojakim olakšicama inostrance u svoju zemlju. — »Vi ste, pane, novinar? —

Мага dobijate besplatno. Pravo boravka neograničeno ...« To je malo drukčije nego u Poljskoj ili u Rusiji!

Zaustavljam se najprije u Moravskoj, u Brnu, To su moji stari poznanici. Zajedno sa četir-i-po hiljade iz ratne zone evakujisanih Istran4, iz rodne Proštine i okolišne Puljštine, proveo sam u Moravskoj godine 1915—1917. Taj kalvarijski ratni put naše istarske sirotinje pokušao sam opisati tada u jednom članku {u časopisu »Ženski Svijet«, decembra 1918). Tu u Brnu svršio sam i sam tada gimnaziju. Budući istjeran (1914) iz mostarske gimnazije, a početkom 1915 i iz pazinske, meni je evakuacija došla kao spasenje, tim više što su mi u češkoj gimnaziji išli silno ususret. Odovud, iz južne Moravske, vodio sam ({1917) delegaciju naših Proštinara u bečki parlamenat, Dru Korošcu i Dru Laginji, da isposluju vraćanje evakujiraca kući (što se je uskoro i dogodilo). Dobro znam moravsko selo gdje je živila moja porodica, i

88