Nova Evropa

starjeli feljtonistički ton, koji ga je naveo nato da izvjesne dijelove Masarikova životopisa piše stilom priča za djecu, prema onoj: »Ako nije umro, a on živi jošl«... Ni Masarik ni Ratenau nisu to zaslužili, niti Je to u skladu s njihovim divnim ličnostima.

Kao teoretičar, Ratenau je dao djela prvorazredne vrijednosti, Kao čovjek i puritanac, njegovo gledanje na svijet i na čovječanske dužnosti jasno je i čisto, On je veći i sjajniji neso što to nješovi biografi i slute. On će postati vodjom Evrope u času kad će opet trijumfovati naučenjačka svijest i osjećaj oddovornosti i dužnosti, Ali, čini se, da taj čas još nije blizu.

Рт. 2. Гедегет.

„Lirika” (u izdanju „Hrvatske Revije“, Zagreb, 1935),

Alo zauzmemo stav, da je poezija od svih bošodanih darova пајђободат!, опда, дађобте, пе bismo smjeli da je posmatramo iz naše sitne zemaljske perspektive; a još mamje bismo smjeli da zamjerimo pjesnicima, što ne pjevaju o onome što se nama čini dostojnijim ispiracije, i što svijet doživljavaju i osjećaju drukčije od nas, Pa ipak, makoliko mi nastojali da budemo nepristrani, i da »Liriku« maših mladih pjesnika (Ivana Dončevića, Ive Kozarčanina, Antona Nizetea, i Radovana Žiliča) postavimo na dolično visok pijedestal, ne možemo nikako da se složimo s njima da je njihov pesimizam umjestan, ili bar uvjerljiv, pa ni da je njihova tmurna poezija ona prava, istinska poezija, a ne tek prolazno mladenačko raspoloženje, koje nije u dovoljnoj mjeri zapalilo dušu, dovelo je ч опо чзјапје 12 Којеба nastaje poezija, U raspoloženju kakvo je njihovo, mladići su nekada pjevali djevojkama koje su im bile dragđe, njima i o njima, pjevali su zaljubljeno i strasno; i u toj zaljubljenosti, u tuzi nesrećno zaljubljenih i prvi put razočaranih ljubavnik4, bilo je kudikamo više pravo8 nadahnuća nego u većini pjesama ove zbirke. Ali nije pesimizam ono što je združilo ovu četvoricu |ичбага, što ih je natjeralo da zajednički istupe pred Javnost, nego su to žalosne prilike u našoj književnosti! Umjesto četiri | zasebne knjižice, štampana je jedma zajednička, »uredjena« veoma ikomotno — 3po alfabetskom геди imena pjesnik4! Uostalom, sasvim je svejedno, u ovom slučaju, čije se pjesme nalaze na početku knjige a čije na kraju, i kojim su redom one poredjane, iako — u mačelu — ovako kolektivno istupanje pjesnik4, koji u suštini nemaju ništa dublje zajedničko, samo | po sebi nije srećna ideja. Zato je, po našem mišljenju, ipak trebalo izdati četiri posebne zbirke pjesama, makar još skromnije po obliku i tehničkoj opremi, umjesto ove jedne kolektivne, u kojoj pjesnike, sem materijalne oskudice, mla- ; dosti, žalosnih nadahnuća, i alfabetskog reda, ništa ne veže. |

230